Srebrna krila su postojala tri godine, a ja sam komisiji u Jugotonu svako malo nosio demo materijale. I dobivao odbijenice. Nekako smo se dočepali Đorđa Novkovića, donio sam mu doma snimke i prvi nam je rekao da dobro zvučimo. Obećao je napraviti nam pjesmu i potom me nazvati. Isti dan napisao je 'Anu' i nazvao me je već sutradan ujutro - prisjeća se Vlado Kalember (62).
Đorđe Novković je za samo jedan dan napisao hit
Unatoč ugledu i snazi imena Đorđa Novkovića, 'Anu' je odbio prvo Jugoton, pa Suzy, a naposljetku i sarajevski Diskoton. Koji mjesec poslije javio im se Đorđe i rekao da je 'Anu' ipak uspio progurati u Jugotonu.
Pjesma je postala najveći hit tog ljeta. Bila je prva na svim postajama, ali nitko nije znao tko je pjeva jer su Jelavić i Kalember cijelo ljeto svirali u Vodicama, a Duško Mandić i Adi Karaselimović bili su u Zagrebu.
- Početkom listopada Saša Zalepugin nas je pozvao u njegovo ‘Nedjeljno popodne’. Tada je eksplodiralo, a sve ostalo poslije toga je povijest - prisjeća se Vlado Kalember, vječni ljepotan hrvatske estrade.
Devet godina bili su naš najpopularniji boy bend, omiljeni i u Bugarskoj, Rusiji... Vrhunac Srebrnih krila bilo je deset koncerata u Moskvi 1983. u dvorani koja prima 25.000 ljudi. Prodali su 250.000 karata. Na godinu su svirali oko 200 koncerata, a Vlado i danas pamti prvi:
‘Nedjeljno popodne’ nas je vinulo u nebesa
- Nije bio solistički jer smo imali samo ‘Anu’. Bila je to revija s pjevačima i manekenima, bilo je svega po malo.Išli smo po najvećim gradovima Jugoslavije i, kad bi nas najavili, svaka je sportska dvorana eksplodirala. No jako smo se bojali prvog koncerta u Zagrebu 1979. godine. S jednom smo pjesmom pokorili sve, a strahovali smo što će nam doma reći frendovi - kaže Vlado.
Slava im, dodaje, nikad nije lupila u glavu. I danas se sjeća Dadine rečenice kad su oko ponoći, nakon nekog koncerta, hodali sami gradom.
Toliko komada mašta o nama, a mi kao kreteni solo hodamo ulicama - rekao mu je.
Uopće, tvrdi Kalember, nisu imali toliko djevojaka kako se mislilo.
- Uhvatili smo nevjerojatan period showbizza. To je bilo vrijeme kad je bila velika fora lijepiti postere po zidu. Djevojke nisu bile fora ako nisu bile nečiji fan - kaže.
Zbog idolopoklonstva su uvijek svirali u jednom, a spavali u drugom gradu. Recepcioneri su dobili naputke da se telefonski pozivi ne smiju spajati u sobe, a ključeve su mijenjali s tehničarima, toncima, jer bi preko 'hotelske veze' neka djevojka uvijek doznala u kojoj su sobi. I upadala.
Vlado i danas džentlmenski tvrdi kako se nisu trgale za njim, nego za drugim dečkima iz benda.
- Sjećam se kako sam s jednom djevojkom izlazio iz Saloona, a kad smo došli do mojeg auta, rekla je: ‘Fuj, ti si sigurno pun love’. To je tada bilo fuj. U 70-ima sam morao čitati filozofiju i poeziju jer inače bih teško imao prolaz kod cura. Zavodio sam pričajući, primjerice, o Nietzscheu - prisjeća se.
Na jednoj od turneja upoznali su djevojku zaljubljenu u Adija Karaselimovića. Zbog njega je išla na sve koncerte Srebrnih krila. Vlado i ekipa napričali su joj kako je i Adi zaljubljen u nju, uvjeravali je da im priča samo o njoj, ali da je sramežljiv pa mu je teško prići joj. Odveli su je u Adijevu sobu i smjestili u krevet. Kalemberu su, kaže, takve situacije strane jer ni jednu svoju ljubav nikad nije prevario.
Adiju Karaselimoviću samu krevet ubacio djevojku
- Jako sam vjeran. Država ima ustav, tvrtka statut, a moj princip je moral i etika. Takav sam bio u mladosti, a sad sam još i usavršio - kaže.
Pamti ljubav s Lokicom Stefanović s kojom je bio u vezi godinu dana. Lokica je bila šefica plesne grupe Zdravka Čolića, a Čola tu vezu nikad nije komentirao.
- Ona nije bila Čolina djevojka, samo je vodila njegove plesačice. S njima je odradio jednu turneju i nakon toga više nisu radili. Naša ljubav bila je i na daljinu i na blizinu. Često sam zbog nje bio na putu - kaže.
Na ulaznice za njihove koncerte stajalo se u redu kao danas za utakmice u kojima igra reprezentacija.
Kalember pamti doktora koji je jednom nakon koncerta došao u garderobu.
- Ja znojan od svirke, sav slijepljen, a doktor me gleda i kaže: ‘Baš i nisi neki frajer’. ‘Ne, ti si!’, odgovorim ja drsko, a on se nasmije i kaže da je radi mene taj dan imao 12 intervencija. Kad smo počeli svirati, 12 djevojaka palo je u nesvijest. Nevjerojatno, kaže doktor, netko kupi kartu dva mjeseca prije koncerta, čeznutljivo čeka da vidi taj događaj i onda u prvoj sekundi padne u nesvijest - rekao je.
Curice su im slale fotografije svojih soba. Od poda do stropa, pa i strop, sve je bilo u posterima Srebrnih krila. Izrezivale su i članke o njima, ukoričile ih te slale na njihove kućne adrese. A na koricama napis 'Vlado, volim te'. Sve to skupljale su njegova mama i sestra.
Nakon 'Ane' snimili su i 'Ja nisam kockar, ali gubim', 'Ja sam samo jedan od mnogih s gitarom”, 'Zakuni se ljubavi', 'Kucni triput na vrata'...
- Bijelo dugme imalo je orgulje, a mi ih nismo htjeli da ne zvučimo poput njih. Grupa Kod imala je klavir, pa smo i njega odbijali. Zato smo se odlučili za tri gitare i bubanj, kao Beatlesi. No mnoge su pjesme tražile klavir ili orgulje, pa sam zvao Mustafu Muca Ismailovskog koji je tada svirao u Divljim jagodama. Pričao sam mu da ćemo osvojiti Europu, a on mi je odgovorio da ga zovemo kad to napravimo – govori Vlado.
Njegovu pažnju privukao je, u to vrijeme nepoznati klavijaturist Novih fosila, Rajko Dujmić. Zamolio ga je da im pomogne oko aranžmana. Kad su ušli u studio, nije bilo više 'daj pomozi' nego 'daj sviraj'.
- Ponudio sam mu da kao klavijaturist uđe u Srebrna krila, a za Nove fosile nastavi pisati. Rekao sam mu da je potrebniji Krilima. Rajko ih nije htio ostaviti, govorio je da bi to bila izdaja. Na moju, a, pretpostavljam, sad i njegovu veliku žalost, odbio me je. Da smo imali Rajka u bendu, mnoge bi stvari išle u puno boljem smjeru jer bi unio tu svoju silnu energiju, izvanserijski talent.
Potraga za klavijaturistom završila je na ulasku u tada popularni klub No 1. Na stepenicama je Kalember naletio na Muca, koji mu je rekao: 'Dobro vam ide, vrijedi li još ona ponuda?'. Samo nekoliko godina poslije zamorili su se od koncerata. Iz Krila su prvo otišli Adi i Dado, a došao je Slavko Pintarić Pišta.
U proljeće 1981. trebao im je još jedan gitarist i ponudili su Danijelu Popoviću da dođe na Dadino mjesto. Popovića su znali kao odličnog svirača koji je mnoge glazbenike pratio i u Rusiji. No svirao je s njima samo jedan koncert.
- Dao je intervju s naslovom ‘U Krilima ostajem godinu dana, a kad napravim karijeru, idem u solo pjevače’. Nakon takvog članka svakom razumnom vođi benda svaka druga varijanta osim odlaska bila bi neprihvatljiva. Nasreću, dvije godine poslije Dado se vratio u Krila i do 1987. su Muc, Duško, Dado, Pišta i Kalember svirali zajedno.
A onda je otišla glavna faca - Vlado Kalember.
- Otišao sam kad su dvorane bile još samo vizualno pune. Mala je razlika kad je u dvorani osam ili deset tisuća ljudi, to se i ne primijeti. Ali velika je u novcu. S deset tisuća si u plusu, s osam se ide u minus. Zato sam krenuo u solo karijeru, a bend je nastavio s Lidijom Asanović. Predložio sam im da uzmu ženski vokal jer bi svakog muškog pjevača uspoređivali sa mnom - kaže Vlado.
Samostalna karijera jednako mu je uspješna kao i ona s Krilima. Njegova 'Vino na usnama', 'Evo noći, evo ludila' i danas se pjevaju na svim feštama. Krila bi mu često došla na koncerte, baš kao i on njima. Nastavili su se družiti i privatno.
- Nitko se nikad u povijesti naše glazbe nije tako fino i kvalitetno družio kao mi.
U prvom sam poluvremenu napravio dobar rezultat
- Nas pet bismo uvijek putovali u dva auta. Žuti, Mandić i Muc u prvom, a Adi i ja iza njih. Oni su jednom odmaknuli, a nas dvojicu je zaustavila policija. Tražili su da sve stvari izvadimo iz auta i otvorimo kofere. Mi pitamo zašto, oni oštro: ‘Nemamo o čemu razgovarati’. I onda iza grma ugledam Muca koji umire od smijeha. On im je rekao da nas pročešljaju - prisjeća se.
Život im se svodio samo na svirku, probe i snimanja. U toj silini koncerata nije, kaže, teško skrenuti u drogu ili alkohol. Krila, tvrdi, nikad ništa nisu konzumirali. Jedino je Vlado pušio. Nakon prvog albuma svaki sljedeći snimili su – goli.
– Počelo je kao zafrkancija. U studiju smo se zezali i rekli: ‘Tko svira s Krilima mora biti skroz gol’. To smo radili u Njemačkoj i bilo nam je jako zabavno. Snimali smo u najboljim europskim studijima, a Đorđe Novković znao bi reći menadžeru studija: 'Dečki su mladi i vrlo zaigrani jer su uspješni’.
Danas Srebrna krila ponovno sviraju. Okupili su se 2012. i snimili CD istog naziva kao i prvi 'Srebrna krila 2012.'. Još su obožavani u Bugarskoj gdje ih nazivaju balkanskim Beatlesima. S Razbijačima čaša snimili su singl 'Ove noći'. Zarade više nisu kao osamdesetih, no Kalember, tvrdi, živi dobro.
– Nogometnim rječnikom, u prvom poluvremenu sam napravio dobar rezultat, pa ga u drugom mogu čuvati.
