Na današnji dan obilježava se 21-a godina otkako je u 44. godini života preminula Margita Stefanović, klavijaturistica grupe Ekatarina Velika i jedna od najvećih rock heroina bivše države. Njezinoj ljepoti, karizmi i talentu divili su se mnogi. I oni koji su slušali rock, ali i oni koji nisu. Njezina tužna sudbina i prerani odlazak rastužili su cijelu bivšu Jugoslaviju.
Ova iznimno karizmatična ikona novog vala osamdesetih kraj života provela je osamljena i napuštena. Zadnje dane dočekala je u beogradskom prihvatilištu za beskućnike. Od milja zvana 'Crna princeza', nije ostavila ništa materijalno, no ostavila je nezaboravno, bogato glazbeno nasljeđe.
Članovi benda su eksperimentirali s drogom, no presudio om je odlazak jednog člana. Kada se basist Bojan Pečar preselio u London za njih je to bio početak kraja. Ostali su na okupu no konačni udarac je bio kada je Milan Mladenović 1994. preminuo od raka. Margita se nastavila baviti glazbom nakon raspada EKV-a, jedne od najpoznatijih i najuspješnijih srbijanskih rock grupa.
Počela je svirati u grupi Kurajberi, a nakon toga je 1995. osnovala bend EQV, te objavila album 'Ti si sav moj bol' koji je dobio naziv po najpoznatijoj pjesmi Ekatarine velike.
Krajem devedesetih počela se povlačiti sa scene. No, skladala je još glazbu za predstavu 'Kaput mrtvog čovjeka' Hajdane Baletić, beogradske redateljice. Nakon što joj je 1996. umro otac, njena ovisnost postala je ozbiljnija. Prodala je obiteljski stan i kupila dva manja. Kako bi se izliječila od ovisnosti otputovala je u Indiju.
Želja da u dalekoj zemlji u potpunosti promjeni način života, bila je još jedan neuspjeli pokušaj pa je po povratku kući povukla nove teške poteze. Prodala je oba stana i ubrzo potrošila sav novac te završila na ulici kao beskućnica. Posljednje tjedne života provela u beogradskom Centru za smještaj beskućnika, a umrla je 18. rujna 2002. godine, u beogradskoj Infektivnoj klinici.
