Ivan Rakitić zbog ozljede zadnje lože propustit će predstojeći reprezentativni ciklus, neće ga biti u važnoj utakmici protiv Walesa. Naravno, odmah su se javili “pametni” koji tvrde da Rakitić ne želi stisnuti zube za Hrvatsku, a neki navode da je razlog otkaza i to što je uvrijeđen jer ga u Hrvatskoj nedovoljno cijene.
Što god bila istina, činjenica jest da će Hrvatska protiv Walesa morati igrati bez Rakitića. A nakon toga mora se učiniti sve da već u idućoj akciji Ivan bude na raspolaganju izborniku Daliću. Jer, bez Rakitića je Hrvatska ozbiljno oslabljena reprezentacija. Ovakvi nepotrebni napadi na Rakitića mogli bi samo ubrzati njegovu odluku o odlasku iz reprezentacije. Raketa zaista nije zaslužio da ga se proziva jer proteklih 12 godina puno je puta stisnuo zube igrajući za vatrene te pritom dogurao već do 104 nastupa u kockastom dresu, čime na vječitoj listi dijeli peto mjesto s Ivicom Olićem.
Cijela vrećica prijetnji
Zbog Hrvatske je Ivan na početku ozbiljne karijere prolazio puno ružnih stvari. A te ružne stvari bile su prijetnje nekih Švicaraca zbog odluke da Ivan ipak izabere kockasti dres. I dandanas tata Luka u sobi čuva ta pisma, prijetnje, a ima ih jako puno, cijelu vrećicu. Podsjetimo, Ivan je bio konstantno kapetan Švicarske još od 12. godine. I uvijek je bio uvjerljivo najbolji, klasu iznad svih. Nudili su mu i kapetansku traku u seniorima, željeli da nastupa za njih. Ali neki su s tim prijetnjama baš pretjerali, prijetili su Rakitićima i smrću. Tih nekoliko mjeseci, dok je vagao za čiju će seniorsku reprezentaciju nastupati, za obitelj Rakitić bilo je jako stresno. Otac Luka, iako je silno želio da sin izabere Hrvatsku, u Ivanovu odluku ipak se nije miješao. Iako je, naravno, priželjkivao da Ivan odabere kockasti dres, u kojem je mnogo puta kao dječačić u Möhlinu navijao za Bobana, Šukera, Štimca i ostale vatrene... Nakon što su ga paralelno pritiskali izaslanici hrvatske i švicarske reprezentacije, u kolovozu 2007. Ivan je cijeloj obitelji rekao svoju odluku.
Najsretniji dan u životu
– Kazao je: “Tata, odlučio sam, igrat ću za Hrvatsku” – prepričao nam je sa suzama u očima jednom prilikom Luka Rakitić. – Znate, to mi je bio najemotivniji dan u životu. Bio sam tako ponosan što je presudilo njegovo srce, ljubav prema Hrvatskoj, jer ja mu nikada nisam nametao da izabere Hrvatsku iako sam to htio. U tom trenutku kroz misli su mi prošla sva odricanja koja su prethodila dolasku uopće do mogućnosti da nastupa za vatrene – kazao nam je prije godinu dana tata Rakitić. Uglavnom, Rakitićima je reprezentacija Hrvatske uvijek bila svetinja i tako će ostati. Jedan nedolazak na akciju, pa čak i da je razlog samo umor, a ne ozljeda, tu činjenicu ne mogu promijeniti.
