Više od polovice maslinovih ulja koja se na hrvatskom tržištu prodaju kao ekstradjevičanska ne odgovaraju deklaraciji ekstradjevičanskih, alarmantni su podaci Državnog inspektorata, čiji su inspektori u lanjskoj godini uzorkovali i analizirali kvalitetu, sljedivost, senzorska svojstva i autentičnost 25 takvih ulja.
Vjerovali ili ne, čak 14 ih je palo na senzorskim analizama i parametrima kvalitete, zbog čega je izdano i devet optužnih prijedloga nadležnim sudovima, tri prekršajna naloga i tri rješenja o zabrani stavljanja na tržište ulja. No zabrana bi, kako doznajemo, vjerojatno bilo i više da zakon trgovcima ne ostavlja mogućnost da sami povuku “neispravan” lot s tržišta bez rješenja o zabrani dokažu li da su ga neškodljivo zbrinuli, vratili dobavljaču ili predeklarirali, dok dio njih zahtijeva superanalize koje traju i osam mjeseci, a kad stignu rezultati, dokazni je materijal odavno nestao s polica, prodan je i potrošen u kućanstvima.
K tome, ako je “pala” jedna serija, pitanje je koliko ih se, s obzirom na mali broj uzorkovanja – a samo smo u 2019. uvezli 4,5 milijuna litara maslinova ulja za 14,6 milijuna eura – provuklo neopaženo.
Bez konkretnih imena?
Doznajemo kako su inspektorima za oko najviše zapala ekstradjevičanska maslinova ulja (EDMU) s kojima se povremeno “akcija” i za samo 20-30 kuna.
No na naš upit koje su to robne marke ili brendovi EDMU i iz kojih trgovina, nisu odgovorili, kažu tek kako su uzorci uzeti u svim većim trgovačkim centrima u Hrvatskoj.
– Odabir za uzorkovanje temeljio se na saznanju o uljima prisutnim na tržištu do kojih se došlo tijekom godine u redovnim nadzorima inspektora, rezultatima analize prošlogodišnjih provjera sukladnosti proizvoda, cijeni (niže i srednje) proizvoda – odgovaraju, kao i da je od 25 ulja, njih pet uzorkovano u proizvodnji, a 20 u maloprodaji.
Od sedam porijeklom iz Hrvatske dva su bila “nesukladna”, a od preostalih 18 iz EU članica (jedno iz Grčke, 10 iz Italije i sedam iz Španjolske) njih 12. Ulja iz trećih zemalja nije bilo, no zna li se kako je čak šest ulja iz Španjolske i šest iz Italije “palo” na ocjenjivanju, posve su opravdane sumnje potrošača i nekih stručnjaka kako na našem tržištu nema dovoljno kontrole. Za šest su uzoraka trgovci zahtijevali i senzorska protuocjenjivanja u Španjolskoj i Italiji, no i na tim testovima nisu zadovoljili.
Iz Inspektorata tek objašnjavaju kako se utvrđene “nesukladnosti” ne odnose na zdravstvenu ispravnost. Nisu nađena patvorena ulja, već je većina ekstradjevičanskih maslinovih ulja bila niže kategorije od deklarirane.
– Ulja nesukladna na senzorsko ispitivanje na tržište se smiju staviti samo kao djevičansko maslinovo ulje – kazali su iz DIRH-a.
Vučković: Uz kontinuirani nadzor uvest ćemo više reda
Ministrica poljoprivrede RH Marija Vučković kaže kako proizvodnja maslinova ulja zahvaljujući naporima i viziji hrvatskih proizvođača posljednjih godina znatno napreduje, čemu su pridonijele i potpore za osjetljive sektore i investicije u preradu preko Programa ruralnog razvoja u mandatu sadašnje Vlade.
– Itekako vodimo računa o nadzoru maslinovog ulja koji je u nadležnosti DIRH-a, s kojim odlično surađujemo. No podaci za 2020. potvrđuju nagađanja o neodgovarajućoj kvaliteti, a time i neispravnom označavanju dijela ekstradjevičanskog maslinovog ulja. Stavljanje ulja na tržište pod oznakom kvalitete kojoj ne udovoljava, osim što je suprotno propisima, dovodi u neopravdano slabiji tržišni položaj sve one koji su taj status radom i ulaganjima zaslužili te dovodi u zabludu potrošače. Uz kontinuirani nadzor i transparentno izvještavanje, broj takvih slučajeva će se smanjiti, a time i pridonijeti prepoznatljivosti visokokvalitetnog hrvatskog ekstradjevičanskog maslinovog ulja – rekla je Vučković.
Ispod 40 kuna nije ekstra
Ivica Ljubenkov, predsjednik Zajednice udruga uljara i maslinara Hrvatske, kaže kako je nevjerojatno da inspekcija trgovcima u slučaju traženja superanaliza dozvoljava da i dalje prodaju sporno ulje, umjesto da se do konačnih rezultata ono stavi izvan prodaje. Činjenicu da su španjolska ulja prema analizi jednako “nesukladna” kao i talijanska, odnosno da ne odgovaraju parametrima ekstradjevičanskog maslinova ulja pod koja se deklariraju, on tumači španjolskim preuzimanjem velikog broja talijanskih uljara te kako je sve to zapravo ista proizvodnja.
Cijena ulja ovisi o veličini nasada, skrivenim subvencijama države, strojnoj ili ručnoj obradi i berbi maslina, što može znatno pojeftiniti, odnosno poskupiti finalni proizvod, pa njega u nas ove sezone nema ispod 60-70 kuna po litri. S druge strane, s obzirom na mehaniziranu proizvodnju vani cijena uvoznog ekstradjevičanskog maslinova ulja od 40 kuna još bi i mogla biti opravdana, no sve ispod toga je damping i prijevara potrošača, tvrdi on te dodaje kako, primjerice, kilogram maslinova ulja u veleprodaji u Španjolskoj stoji dva eura. – A gdje su onda još i boca, punjenje, etiketa, čep, transport, trgovačka marža..., s kojima maloprodajna cijena skače znatno iznad 20 kuna – pita Ljubenkov.
Ne isključuje procjene kako je trenutačno i našeg maslinova ulja više u sivoj zoni nego na policama trgovaca. – No ako je uvozno 20-30 kn, a naše 70, što mislite koje će potrošač odabrati – pita on, uvjeren kako bi astronomske kazne i do 100.000 kuna te stotine umjesto 25 kontrola godišnje uvele puno više reda. Ovako se dampingom ugrožava domaća proizvodnja, a kad ona nestane, kao što se događa i s mlijekom, šećerom... i uvozno će ulje biti skuplje – kaže.
