Jučer je navršeno 20 godina otkako je u vojnoj zračnoj bazi Wright Patterson kod Daytona parafiran Opći okvirni sporazum za mir u BiH, poznatiji kao Daytonski mirovni sporazum, piše Večernji list BiH. Pravni akt sporazumnog karaktera donesen je kako bi se službeno prekinuo rat u BiH (1992. - 1995.) i osobito se bavio budućim upravnim i ustavnim uređenjem BiH. Konferencija je trajala od 1. do 21. studenoga 1995. kada su sporazum potpisali tadašnji predsjednici RBiH Alija Izetbegović, Srbije Slobodan Milošević i Hrvatske Franjo Tuđman poslije tri tjedna pregovora. Sporazum je parafiran u nazočnosti tadašnjeg državnog tajnika SAD-a Warrena Christophera, a pored njega, glavni američki posrednici su bili Richard Holbrooke i general Wesley Clark.
Što je dogovoreno?
Službeno je potpisan u Elizejskoj palači u Parizu 14. prosinca 1995., čime je BiH podijeljena na dva entiteta - Republiku Srpsku i Federaciju BiH. Potpisnici su se obvezali regulirati međusobne odnose prema Povelji UN-a, Završnom aktu iz Helsinkija i drugim dokumentima OESS-a, kao i na međusobno poštovanje suvereniteta i rješavanje nesporazuma isključivo na miroljubiv način. Jugoslovenski parlament je 13. studenoga 2002. ratificirao Daytonski sporazum.
Nijedan od trojice potpisnika sporazuma više nije među živima, kao ni nekadašnji međunarodni izaslanik za Balkan i jedan od kreatora Daytonskog sporazuma Richard Holbrooke, prenio je portal Srbija danas. U Republici Srpskoj, dan uspostavljanja Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH je praznik i neradni dan, a njegovo obilježavanje regulirano je entitetskim Zakonom o praznicima. Nakon višetjednih pregovora, izaslanstvima u Daytonu je priopćeno da se pregovori zaključuju u nedjelju u ponoć - uspješno ili neuspješno - Christopher i Holbrooke su naložili američkim predstavnicima da spakiraju kovčege, najavili su da se telefoni isključuju od ponedjeljka i počeli su skupljati račune. Ali, događanja tog dana pokazala su da sve o čemu su postignuti dogovori može pasti u vodu ako se ne postigne dogovor o mapi.
Miloševićevi ustupci prethodnih dana, u vezi s goraždanskim koridorom i ujedinjenim Sarajevom, neočekivano su dovedeni u pitanje kad je on dolazeći na sastanak u Izetbegovićev apartman iza kauča vidio vrh postera koji je američki tim napravio kao vizualnu ilustraciju bosanskih dobitaka u Daytonu na kojem je pisalo: "Teritorij Federacije je povećan s 50 na 55 posto tijekom daytonskih pregovora". Milošević je 'planuo' kako ne može preživjeti ili nametnuti bosanskim Srbima pogodbu u kojoj bi dobili manje od 49 posto koliko im je davala kontakt skupina. Kako mu ne bi dali razloga da se odrekne ranijih ustupaka, Christophea i Holbrooke su s generalom Clarkom i ostalima nastojali nekako obnoviti odnos 51 prema 49 posto.
U studiji se opisuje kako su Silajdžić i Milošević uz posredovanje Christophera Hilla, koji govori jezik koji se govori u BiH, stajali nad mapom i razmjenjivali naselja koja imaju tek simboličnu vrijednost: Milošević je tako tražio Mladićevo rodno mjesto, a Silajdžić povijesno muslimanska mesta uključujući i gradić sa starom džamijom na što mu je Milošević odgovorio kako od toga nema ništa: "O, Harise, zar nisi čuo da su je oni (bosanski srpski) idioti srušili?".
Izetbegović došao u pidžami
U njihovim pregovorima napravljena je pauza u dva ujutru u ponedjeljak da se Silajdžiću daju nove mape. Nakon 45 minuta nastavili su razgovore i Silajdžić je rekao kako ima ideju kako da se srpski teritorij proširi na 49 posto: ponudio je nekoliko naselja u zapadnoj Bosni. Iznenada, on i Milošević su nešto prije 4 ujutru proglasili pogodbu i rukovali se, a Christopher je otvorio bocu svog omiljenog kalifornijskog vina. Silajdžić je otišao probuditi i dovesti Izetbegovića koji je došao u kaputu ogrnutom preko pidžame, a Hill je otišao da dovede Tuđmana i hrvatskog ministra vanjskih poslova Matu Granića jer su Hrvati morali dati pristanak na ustupanje federalnog teritorija. Došao je Granić rekavši da Tuđman spava, a kada je vidio dogovorenu mapu, 'planuo' je: "Nula, točka, nula-nula šansi da će moj predsjednik ovo prihvatiti". Ljutito je govorio i Silajdžiću što ustupa "teritorij koji smo mi osvojili". Holbrooke se okrenuo Izetbegoviću i pitao ga što on misli. "Ja ne mogu prihvatiti ovaj dogovor", rekao je tiho. "Stojim s našim hrvatskim saveznicima". Na to je eksplodirao Silajdžić: "Ja ovo više ne mogu trpjeti", rekao je bacajući papire na stol. Tako je sporazum trajao samo 37 minuta.
Christopher i Holbrooke su vjerovali da je to trenutak kada se treba uključiti i sam predsjednik Clinton. Preporučili su da predsjednik nazove i Izetbegovića i Tuđmana koji bi u želji da Hrvatska bude prihvaćena na Zapadu mogao primiti Clintonov poziv s uvažavanjem. U Washingtonu se savjetnik za nacionalnu sigurnost Lake usprotivio ideji da predsjednik zove i Izetbegovića: plašio se kako bi to moglo ostaviti dojam pritiska na Bosance za ustupke. Clinton je na kraju zvao samo Tuđmana i uz inzistiranje na postizanju sporazuma, rekao mu: "Zovem vas da tražim da ustupite manji postotak teritorija koji nije tradicionalno hrvatski kako bi se mapa vratila na odnos 51 prema 49 posto". Tuđman mu je rekao kako je Hrvatska već napravila takav prijedlog i kako se nadaju sporazumu u roku od sat ili dva. Ono što nije rekao bilo je da se u tom prijedlogu traže i teritorijalni ustupci bosanske strane.
Nešto nakon 10 sati uvečer, Christopher i Holbrooke su u prostorijama bosanskog izaslanstva ostavili Izetbegoviću, Silajdžiću i Šaćirbeju jedan sat da odluče prihvaćaju li ili odbijaju sporazum. U 11.30 John Kornblum je otišao po odgovor kod Bosanaca i Šaćirbej mu je rekao kako će oni prihvatiti sporazum samo pod uvjetom da dobiju Brčko. Kornblum je odgovorio kako je to novi uvjet i kako je već dogovoreno da će Brčko pripasti Srbima i uručio mu je nacrt izjave kojom se objavljuje neuspjeh pregovora. Hill je uručio nacrt te izjave Hrvatima koji su bili za kartaškim stolom, a Tuđman je pitao Hilla jesu li Amerikanci zaista spremni javno okriviti muslimane za neuspjeh pregovora. Kad je nacrt izjave o neuspjehu uručen Miloševiću, on je bio vrlo razočaran da se nakon svega dogovorenog odustaje od sporazuma. "Vi ste Sjedinjene Američke Države, ne možete dopustiti Bosni da vas ovako gura u stranu. Vratite se i recite im kako mora biti", tražio je Milošević. Oko dva ujutro Amerikanci su ga ostavili rekavši kako su oni učinili što su mogli i kako je na njemu da pokuša učiniti više.
Zaustavljen rat
U sukobu koji je trajao 4 godine stradalo je najmanje 100.000 ljudi, a više od dva milijuna stanovnika je raseljeno, navodi detalje pregovora u Daytonu prije 20 godina portal Srbija danas. Rezolucijom 827 Veća sigurnosti UN-a, 1993. godine je formiran Međunarodni kazneni sud u Haagu kako bi procesuirao ratne zločine počinjene za vrijeme ratova na prostoru bivše Jugoslavije. Za vrijeme rata u BiH, Sarajevo je bilo pod opsadom tri godine i deset mjeseci čime je postao grad pod najdužom opsadom u modernoj povijesti ratovanja. U opsadi Sarajeva stradalo je više od 14.000 ljudi.
