Nedavna obilna kiša, potom hladnoća pa najava poplava, sve su to vremenske neprilike koje će loša gradnja na za to nepredviđenom terenu, neposredno uz brdo nastalo gomilanjem otpada iz nekadašnjeg rudnika zlata u Bakovićima, teško izdržati. U takvoj kući već danima u strahu žive dvije žene, povratnice u Fojnicu, Jelena Cvjetković i njezina tetka Kata Taraba, piše Večernji list BiH.
Obje, uz strah od gubitka krova nad glavom, pritišću i bolesti. Jelena ima srčanih problema, teško se nosi i s posljedicama ratnih trauma koje je proživjela kao medicinska sestra u ratu, dok se Kata oporavlja od moždanog udara zbog kojeg je mjesecima bila prikovana za krevet. Iz stanja u kojem su se našle, ove dvije žene ne vide izlaz. Teško ga može pronaći i cijeli sustav koji je pratio proces obnove i povratka prognanih u BiH, a koji počinje od lokalne zajednice, u ovom slučaju općine Fojnica.
Jelena i Kata u ratu su protjerane u Kiseljak. Ondje su se bile voljne i skrasiti, ali zemljište za gradnju nisu mogle dobiti jer su iz Fojnice. Prije 15 godina, nakon desetljeća povlačenja po tuđim kućama i prijetnji deložacijom, prihvaćaju jedino što su im općinske vlasti Fojnice ponudile, a to je za stanovanje neuvjetna kuća u Bakovićima, izgrađena na terenu na kojem gradnja nije predviđena. Kuća u kojoj žive već 15 godina i od koje su vlastitim ulaganjima napravile pristojan dom, pravno ne postoji, a vlasnik zemljišta na kojem je sagrađena je Općina Fojnica.
Jasan je to zaključak prepiski koje je Jelena Cvjetković imala s općinskom službom za obnovu i povratak, načelnikom općine Fojnica i drugim mjerodavnim službama za koje tvrdi kako su prema njoj te staroj i bolesnoj tetki postupile krajnje neljudski. Iznimka je lokalna policija koja joj je u kratkom roku izlazila u susret, kad je bilo najteže. - S ljudske strane od općinskih vlasti očekivala sam da mi pomognu prevesti tetku do Doma zdravlja u Fojnici ako se ponovno razboli, a ja joj sama ne budem mogla pomoći. Ni to nisu u stanju iako znaju kako nas dvije nemamo nikoga od rodbine tko bi nam pomogao - kaže Jelena.
Od svih koji su im odbili pomoći ili ih uputili da same traže i plaćaju stručnjake koji će analizirati tlo koje im je prijetnja, teško im je palo i odbijanje ombudsmana koji je također konstatirao kako im ne može pomoći jer je kuća u kojoj žive bespravno sagrađena i kao takva ne postoji. - Mi smo od početka bile svjesne da se ovdje ne bi trebalo graditi, znale smo i da kuća ima brojne nedostatke, ali nismo imale drugoga izbora. Uzele smo ono što nam je ponuđeno kako ne bismo išle na ulicu - ispričala nam je Jelena Cvjetković.
Problem bespravne gradnje, uz niz životnih problema koji ih pritišću, došao je na naplatu onima koji su za njega najmanje krivi, dvjema ženama koje će same teško izaći iz labirinta lošeg sustava obnove, bespravne gradnje i neosjetljivosti na socijalni status najslabijih kategorija društva, u ovom slučaju, dviju žena kojima je jedini izvor prihoda Jelenima minimalna mirovina. S njom je do sada uspijevala preživjeti i brinuti se za staru i bolesnu tetku koja bi bez Jelene pala na teret sustava koji se oglušio na sve njihove zahtjeve za pomoć. •
