Postavljanjem transparenata ispred zgrade Županijskog suda u Novom Travniku sutra (3. srpnja) Anto Anić iz Travnika simbolično će obilježiti punoljetnost borbe za svoja ljudska i nacionalna prava. Punih 18 godina Anić pred domaćim i međunarodnim pravosuđem dokazuje da u BiH pravne države nema, odnosno da je, kako on kaže, na čekanju.
Imao svoj obrt i radio
Anić je s obitelji prije rata, nakon povratka s privremenog rada i po završetku nogometne karijere koju je imao u Francuskoj, u Travniku otvorio autoprijevozničku i obrtničku tvrtku. Nakon početka rata u BiH, Anić je zajedno sa strojevima angažiran u postrojbe Civilne zaštite sa zadaćom spašavanja iz ruševina. Za angažiranje u Civilnoj zaštiti i donacijama u gorivu Anić je čak i pohvaljen. Stanje se za Anića kao i Hrvate središnje Bosne izmijenilo po izbijanju sukoba između Armije BiH i HVO-a u središnjoj Bosni. Aniću tada svu imovinu oduzima Armija BiH. “Ratnim plijenom smatra se sva neprijateljska imovina, ma gdje zatečena, naročito na privremeno zauzetom teritoriju, a koja može služiti u vojne svrhe”, napisao je krajem rujna 1993. Sefer Halilović, tadašnji načelnik Stožera OS RBiH. Anić tako “preko noći” od prijatelja i donatora postaje neprijatelj. “Dana 4. lipnja 1993. Armija BiH izdaje vlastiti narod, a oružje kojim smo trebali braniti slobodu i živote građana okreće protiv vlastitog naroda, i to nemuslimana. Uzeli su nam slobodu, pravo na imovinu i nazvali neprijateljima i okupatorima”, obrazložio je Anić u jednom od dopisa bh. pravosuđu. Borbu za povrat oduzete imovine, Anić temelji na potvrdi koju mu je izdala Armija BiH, a po kojoj je sve mu što je oduzeto ratni plijen Armije BiH. Na temelju ovog dokumenta Anić nakon rata tužbama traži oduzetu imovinu i naknadu od države BiH i OS. Odštetni zahtjev mjeri se milijunima maraka. “Odgovorno tvrdim da prava ne mogu ostvariti samo zato što sam Hrvat. Cilj bošnjačkog političkog vrha bio je stvoriti muslimansku državu u BiH, što je potvrđeno i na Bošnjačkom saboru 1993., podsjeća Anić nakon 18 godina borbe za svoja prava. Pravdu je tražio i pred domaćim i pred međunarodnim pravosudnim institucijama. Spoznaja do koje je došao jest da u BiH pravne države nema, a to će, uvjeren je, i dokazati u nastavku borbe. “Nisam se umorio. Nastavit ću i dalje borbu, ako treba i u Bruxellesu i Strasbourgu.
Nacionalna pripadnost
Želim razotkriti svu korumpiranost pravosuđa u BiH koje ne presuđuje na temelju dokaza, već isključivo nacionalne pripadnosti podnositelja tužbe. Pravna država u BiH je na čekanju i ja ću to dokazati”, tvrdi Anić. Prva “stanica” u dokazivanju mu je Županijski sud u Novom Travniku, gdje će u četvrtak postavljanjem transparenata započeti s obilježavanjem punoljetnosti borbe za svoja prava. Na temelju mnoštva dokumenata Anić dovodi u pitanje i odluke o osnivanju Armije BiH, bošnjački politički vrh optužuje za crtanje granica muslimanske države u BiH, a teške optužbe idu i na račun bh. pravosuđa u kojemu nacionalna pripadnost nije bila ključna prilikom pokušaja da se Anti Aniću ospori ostvarenje njegovih prava, povrat imovine i naknada štete koju trpi zbog nemogućnosti da sa strojevima radi i zarađuje za život i svoju obitelj.
Ustraj, Anto!