Što su cijene veće, veći su i porezi, novac se gomila u republički proračun i rasprši u republički aparat. Isti porez plaćaju i oni koji jedva mogu kupiti kruh i oni koji kupuju skupocjeni automobil i jahtu. PDV je planiran kao porez koji će se kroz projekte vraćati građanima, međutim, projekti, škole i bolnice još čekaju da iz ideje prijeđu na provedbu. U 18 godina to pravilo ostalo je netaknuto.
Građani plaćaju stopu PDV-a od 17% i na hranu za bebe, kruh i mlijeko, kao i na luksuzna vozila, nakit, vile, jahte... Tek je prošle godine ovaj porez ukinut na hranu za javnu kuhinju. Diferencirana stopa PDV-a razmatra se 10 godina, ali nema pomaka u realizaciji.
- Život se toliko promijenio u tih 18 godina. I dijete nakon rođenja s vremenom postane punoljetno, osim u slučaju UNO-a, koji ništa ne želi promijeniti, niti usvojiti diferenciranu stopu PDV-a koju bi se moralo uvesti jer smo postali jako podijeljeno društvo, podijeljeno na siromašne i ekstremno bogate. I nije u redu da ekstremno bogati luksuz plaćaju po istoj stopi po kojoj siromašni kupuju kruh i lijekove. Hoću reći kako bi se moralo sagledati još jedanput, ovo je dobar razlog, način funkcioniranja UNO-a, sve afere koje su tamo bile i, naravno, one inicijative koje su usvojene u Parlamentu BiH, gdje je zatraženo da se naprave tri diferencirane stope, jedna za osnovne životne namirnice, hranu i lijekove, druga za normalnu upotrebu i treća, naravno, za luksuz. Jer danas je kupiti Mercedes od 500.000 KM stvarno dar da platite samo 17% PDV-a - smatra ekonomist Zoran Pavlović.
U prvih šest mjeseci ove godine prihodi od neizravnih poreza iznose 5,422 milijarde KM, što je za 8,42% više u odnosu na isto razdoblje lani. Građani od toga nemaju koristi. Nije bilo odobrenja za mnoge inicijative ukidanja PDV-a. Da živimo u zemlji nelogičnosti, dokaz je to što na igrama na sreću država izravnim porezima uzima svega 10%, dok se osnovne potrebe za život neizravnim porezima oporezuju 17%. Ovaj porez siguran je izvor punjenja proračuna.
Učinak vraćanja PDV-a u RS je svega 26%, dok 74% ostaje za potrebe javne potrošnje. I tako građani hrane državni aparat, dok im se oporezuje kruh, a carstva javnih poduzeća čekaju u redu da progutaju dobit od poreza, prenosi BN.
