Unatoč koroni, mjerama i svemu ono što se događa zadnje dvije godine, rijeke hodočasnika i dalje dolaze u mjesto Šurkovac na mise i duhovne obnove koje vodi fra Ivo Pavić. Brojna ozdravljenja koja se događaju za vrijeme misa i molitvi koje predvodi fra Ivo učinili su da se za njegovo ime čuje diljem svijeta. Poruke koje šalje uvijek imaju dubok eho u ušima ljudi i zato smo ga zamolili za razgovor uoči najvećeg katoličkog blagdana Uskrsa.
Večernji list: Korizma je vrijeme obraćenja i pokore. Zašto čovjek griješi? Zašto radi protiv sebe?
- Čovjek ima grešnu narav i zato griješi, slab je. To je posljedica grijeha prvih ljudi, Adama i Eve. Apostol Pavao kaže: “Želim činiti dobro, a nameće mi se zlo”. Zatim, tijelo je uzrok grijeha. Primjerice, ako čitam neku lošu knjigu ili gledam pokvareni film, onda se osjećam loše. Svijet u kojem živimo nas navodi na grijeh. Biti u svijetu nije lako. Zato stalno treba biti u Božjoj prisutnosti. “Milina mi je biti u njegovoj prisutnosti”, u njegovoj prisutnosti je mir, kaže psalam. Zatim, postoji đavao koji nas napada, napastuje na grijeh. Treba se vjerom oduprijeti đavlu i boriti protiv grijeha. Grijeh i život u grijehu nas onesposobljava ljubiti Boga, bližnjega i ljubiti sebe. Uzrok je mnogih mentalnih i fizičkih bolesti.
Večernji list: Kakvo je Vaše mišljenje o postu, o zapovjednim postovima kod katolika? Učili su nas, nekada davno, da je pravi post o kruhu i vodi te da se ono što se tako uštedi podijeli sirotinji.
- Danas se malo posti. A bez posta vjera slabi. Crkva je odredila samo na Čistu srijedu i Veliki petak obvezatan post i nemrs. Prije je to bilo sve puno strože. Postiti znači ne jesti, a ne jesti, kao što je danas, sve obilno osim mesa. Post nas treba osloboditi od idola kojima se klanjamo i potaknuti nas na pomaganje drugima, osobito gladnima i siromašnima. Post o kruhu i vodi ili samo jedanput u tjednu piti vodu oslobađa od ovisnosti o drogi, alkoholu, pušenju, kocki, pornografiji itd. Postu treba pristupiti u poniznosti. Muslimani poste, ali to je kod većinom religiozni običaj. Pravi post lomi silu tame. Post pomaže u ozdravljenju od raka. Kad postiš, ne govori drugima da postiš. Samo Gospodin to treba znati.
Večernji list: Možemo li bez muke u kraljevstvo nebesko?
- Ne može se bez muke (bez križa) u kraljevstvo Božje. Iako, moramo razlikovati muku i muku. Nekome je muka jer živi u grijehu, tako da dođu bolesti, puno se muči. Muka često dođe jer slijedimo Isusa pa na taj način doživljavamo progone. Ta muka je ljekovita i ona nas hrani. Zato molimo: “Muko Kristova, okrijepi me.” U takvoj muci raste ustrajnost, pouzdanje, vjera i ljubav. Potrebno se najprije uživljavati u muku Kristovu, a to je ujedno vježba da se uživljavamo u svačiju muku, općenito da vidimo drugoga, da nismo slijepi, kao što u osmoj postaji Puta križa vidimo kako Isus u muci tješi druge.
Večernji list: Vjernici s radošću slave Uskrs, no neki su duhovni pisci primijetili da bi vjernici ponekad rado preskočili Veliki petak, tj. spomen na Isusovu muku i smrt. Je li uzrok tome želja za komoditetom današnjeg čovjeka koji sve manje cijeni žrtvu za drugoga?
- Nitko ne želi muku, ali se prisilimo. Isus je to izabrao, nije ni on želio. Svi se borimo protiv patnje, ali opet kažemo neka bude volja tvoja. Nema čovjeka koji ne pati. Ali se od patnje ne može pobjeći. Ako već trpite, bolje vam je trpjeti za Isusa, kaže apostol Petar. Bolje da budeš svjedok Kristov nego da te bez veze ubiju. U patnji treba trpjeti u tišini, ne proklinjati i psovati. Za onoga koji vjeruje u Gospodina ne postoji tragedija. Ako danas trpiš, ne uzvikuj to uokolo na sav glas. Utjeha ne dolazi od svijeta, već od Duha Tješitelja. Ako je tvoje srce uistinu slomljeno bolju, ne žali se ljudima, nego samo Gospodinu. Budi strpljiv kad trpiš. Vjeruj u ljubav Božju.
Večernji list: Kako Vi osobno doživljavate razdoblje korizme i Uskrsa?
- Za mene je korizma vrijeme pročišćenja. Četrdeset dana korizme pomaže mi osloboditi se od grijeha, sebičnosti, krivih navika. Umjereniji sam u svemu. Pokušam se disciplinirati. Primjećujem da kroz korizmeno odricanje puno toga duhovno napravim. Imam puno vremena pisati, čitati, moliti. U korizmi razmatram više o Isusovoj muci i smrti. Isus je trpio i umro za nas grešnike, za mene. Na Uskrs padne nekakav teret s mene i osjetim da me Gospodin tješi svojim uskrsnućem. Doživim veliku radost na Uskrs.
Večernji list: Petar, Jakov i Ivan dok su silazili s brda preobraženja pitali su se, među sobom, što znači to njegovo “od mrtvih ustati”? Što znači “od mrtvih ustati”?
- Isus uvodi apostole Petra, Ivana i Jakova u milost uskrsnuća, da ih ojača u vjeri u ono što će doći. Da ih ne sablazni njegova muka i smrt. Gospodin je iz ljubavi prema Petru, Jakovu i Ivanu dopustio taj kratki doživljaj trenutka vječne sreće, kako bi ih ojačao na nevolje koje ih očekuju. Ovaj odsjaj božanske slave doveo je apostole u stanje neizmjerne radosti, zbog čega je Petar rekao: Gospodine, dobro nam je ovdje biti. On im najavljuje svoje uskrsnuće. To je najavljeno i u Starom zavjetu. Tek kada Isus uskrsne, oni će te njegove riječi razumjeti. Ustati od mrtvih znači ustati na novi život, oživjeti.
Večernji list: Je li uopće potrebno pokušavati racionalno opisati i objasniti uskrsnuće? Ne radi li se tu, zapravo, o opasnosti da se prevagne na stranu racionalnosti, a zaboravi na vjeru?
- Pitanje nije baš na mjestu. Vjera i razum idu zajedno. Ne treba to rastavljati. Imamo objašnjenje i racija i vjere o Isusovom uskrsnuću. Sve je povezano. Isus je umro javno. To su svi vidjeli. To je prvo. Drugo, oni vojnici ne mogu lagati da su spavali pred grobom. Treće, tko bi išao za mrtvim čovjekom?! Sve je dokazano kad je u pitanju racio. Oni koji su stavili prst u Isusove rane uvjerili su se da je on živ. Isus nas je urazumljivao. To su činjenice. Nije samo stvar vjere. Četrdeset dana se njima ukazivao. To je zdrav razum.
Večernji list: Uskrs je i blagdan povratka Bogu koji sve pobjeđuje. Je li se čovjek previše udaljio od Boga i praiskonskog?
- Praiskonski je samo Bog. On je početak i svršetak. Alfa i omega. Koliko se čovjek udaljio od Boga, vidi se po posljedicama u životu. Korona ili rat u Ukrajini nisu Božja kazna već je mjerilo udaljenosti od Boga. Mi smo izabrali živjeti bez Boga i eto nam. Bog je izbačen iz javnog života, parlamenta, iz bolnica, škola, ureda i sada se čudimo što se događa. Onda se ljudi pitaju kako nam je loše. Kad se napusti Bog, onda se ulazi u duhovnu suhoću i tjeskobu.
Večernji list: Uskrs je blagdan nade, a nas zanima vaše mišljenje kako rasplamsati nadu u sadašnjem vremenu, u kojem postoji puno strahova i razočarenja?
- “Nada je najzahtjevnija krepost”, kaže sv. Toma Akvinski. Nada ti pomaže da se ne slomiš psihički. Nada znači: nadati se da će Bog okrenuti sve na dobro onima koji ga ljube, pa i grijehe, rane, bolesti. Upravo je to vjera u uskrsnuće. Sama pomisao na život vječni i uskrsnuće tijela treba nas nositi da ne klonemo duhom. Krist je moja nada, uskrsnuo je, kaže jedna stara uskrsna pjesma. Dakle, Kristovo uskrsnuće je prava nada svijeta, nada koja ne razočarava. Onaj tko iskreno ljubi Isusa, ne boji se ni pandemije, ni ratova, poplave, potresa, smrti, đavla ni pakla.
Večernji list: Koliko je suvremeni čovjek svjestan značaja pojma “onostranog života” koji je povezan s uskrsnućem i njegove veze s ovostranim životom?
- Poznam jako puno ljudi koji su svjesni vječnoga života. Mi smo po prirodi onostrani. Želimo živjeti vječno. Čak i sljedbenici sotone svjesni su onostranosti. Usto, mi smo i duhovna bića i naravno da smo svjesni. Drugo, Krist se naviješta po cijelome svijetu. Danas su svi čuli za Isusa Krista. On je jedini Spasitelj. Uvijek trebamo gledati gore. “Domovina je naša na nebesima”, kaže Pavao. I dalje nastavlja: “Ono što oko nije vidjelo, uho nije čulo, što je Bog pripravio onima koji ga ljube”.
Večernji list: Kristovo uskrsnuće u središtu je kršćanskoga života. Koliko je to vidljivo u vjeri suvremenog čovjeka opterećenog egzistencijalnim borbama i diktatima ovoga svijeta?
- Da nema uskrsnuća, kako bi izgledao ovaj svijet? Ovaj svijet je jadan ako ne sluša Boga. Ali ima onih koji ga slušaju i zato svijet funkcionira. Ako ljudi ne žive kako treba, nisu prihvatili uskrsnuće, oni se ne mogu dignuti iz svoje patnje, oni su u očaju. Oni koji su prihvatili uskrsnuće žive, unatoč svemu, radosno, oni su ponosni na mučenike koji se nisu htjeli odreći Krista zbog vjere. Ali o takvim ljudima se ne piše, piše se o razbojnicima koji su ih pobili, a one koji su radi Krista ubijeni nitko i ne spominje. Oni koji ne vjeruju u Isusovo uskrsnuće žive loše.
Večernji list: Što nam možete reći o veličanstvenom uskrsnom hvalospjevu uskrsnoj svijeći?
- Uskrsna svijeća simbol je Krista koji je rekao: “Ja sam svjetlo svijeta, tko mene slijedi, nikad neće hoditi u tami”. Hvalospjev uskrsnoj svijeći “Exultet – nek usklikne” na neki je način uvod u uskrsno slavlje. Uvijek sam volio slušati druge kako pjevaju hvalospjev uskrsnoj svijeći. To mi je nešto najljepše u liturgiji. Dok slušam drugoga ili kad i sam pjevam, ispunim se Duhom Svetim. Sve te riječi, događaji kad se pjevaju, ispunili su se u Isusovoj muci, smrti i uskrsnuću. U tim riječima je cijela povijest spasenja. Ovo je noć u kojoj je Krist raskinuo okove smrti i kao pobjednik od mrtvih ustao, kaže vazmeni hvalospjev.
Večernji list: Poručuje li nam događaj Uskrsa da je temeljno poslanje svakog kršćanina zapravo naviještanje radosne vijesti, misijsko poslanje? Što je to misijsko poslanje?
- Misijsko poslanje je zapravo trostruko poslanje. To je poslanje propovijedanja i opraštanja grijeha, poslanje oslobađanja od đavla i molitva za ozdravljenje ljudi. Krist je ostao s nama.
Rekao je: “Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta.” “Idite u sav svijet i propovijedajte evanđelje svim stvorenjima”... Isus je ovo rekao apostolima, ali i svima nama. To nije prijedlog, već naredba. On ne želi poslati svoje anđele da idu u svijet propovijedati evanđelje, on šalje sve nas, osobito svećenike. Riječ je o hitnosti. On nas čeka da idemo propovijedati evanđelje. Danas ima puno svećenika, ali malo evangelizatora. Puno katolika, ali malo svetih.
Večernji list: ”Ako pak Krist nije uskrsnuo, uzaludno je doista propovijedanje naše, uzalud i vjera vaša”, govori nam sveti Pavao u Prvoj poslanici Korinćanima. Što nam to sveti Pavao hoće reći?
- I onda kao i danas ima kršćana koji ne vjeruju da je Isus uskrsnuo niti da će oni uskrsnuti. Onaj tko ne vjeruje u Isusovo uskrsnuće ne može se spasiti. Isusovo uskrsnuće je naše uskrsnuće. Ono što se dogodilo Isusu, dogodit će se i nama. “Ja sam uskrsnuće i život, tko vjeruje u mene, neće umrijeti nikada”, kaže Isus. Isusovo uskrsnuće je jamstvo da ćemo i mi uskrsnuti. Ne bismo imali nikakve koristi što je Isus uskrsnuo ako nećemo uskrsnuti mi. Zato, ne boj se, raduj se i pjevaj. Isus je uskrsnuo! Aleluja!
Večernji list: Isus je živ! Što mislite jesu li ljudi danas dovoljno svjesni te istine?
- Mnogi nisu svjesni da je Isus živ, misle da je mrtav pa se zbog toga okreću onima koji se bave vračanjem, magijom, reikijem, bioenergijom, astrologijom, numerologijom, ezoterijom, viskom, teozofijom i drugim mrtvim stvarima. Ne samo da je Isus živ! On je s nama. (Emanuel) To je radosna vijest za nas, za sav svijet. Nedavno sam bio u Jeruzalemu na Isusovom grobu.
Više od 2000 godina Isusa nema u grobu. Njegov grob je prazan. On živi. S nama je danas i ljubi nas. Anđeli su na uskrsno jutro rekli ženama: “Što tražite živoga među mrtvima?” “Nije ovdje, nego uskrsnu! Aleluja!
Večernji list: Za kraj, vaša uskrsna poruka.
- Uskrs traje četrdeset dana, a ne samo jedan dan - u nedjelju. Zato ga treba slaviti u Crkvi i u krugu obitelji, u svom srcu. Imate kršćana koji za Uskrs putuju u Japan, na Filipine, Havaje, planine... Uskrs nas poziva da živimo svetim životom. A sveti smo ako imamo Isusa u svom srcu i ako se prepustimo Duhu Svetom. Sve je ništa ako nismo sveti. Sveci idu u raj. Sveci nikoga nisu mrzili. Ako je mržnja i neopraštanje u tvom srcu, onda još ne vjeruješ da je Isus uskrsnuo. U sredini gdje živiš ima puno ljudi koji ne znaju da je Isus Bog, jedini Spasitelj, da je živ, da ozdravlja. Tvoj zadatak je da im to kažeš. Aleluja! SRETAN USKRS!
