Pronađeno je četvrto tijelo nastradalog studenta u jučerašnjoj prometnoj nesreći u Bijeloj kod Mostar, doznaje Večernji list BiH.
Komemoracija za poginule studente Sveučilišta u Mostaru bit će održana u ponedjeljak 21. prosinca 2015. u 9 sati i 30 minuta u Hrvatskome domu Hercega Stjepana Kosače u Mostaru.
Ispraćaj je predviđen u 10 sati i 30 minuta (Gradska mrtvačnica u Mostaru).
Istoga dana u 17.00 sati u crkvi svetoga Petra i Pavla u Mostaru bit će služena sveta misa.
Vozilo s tijelima dvije djevojke i jednoga mladića izvučeno je u subotu oko 19 sati, nakon čega je prestala potraga, prije svega zbog teško pristupačnog terena, noći i umora spasitelja. Najveći dio posla oko izvlačenja vozila iz Neretve odradila je ekipa Extreme Explorera koji su locirali i zakačili vozilo za sajle od dizalice, dok današnju potragu preuzimaju pripadnici Saveza gorskih službi spašavanja u BiH na čelu s Interventom spasilačkom službom (ISS) Mostara. Nesreća se dogodila u subotu ujutro oko 10 sati kada je vozilo marke Škoda Fabia, vinkovačkih registarskih oznaka, prednjim dijelom udarilo u brdo nakon čega je vozač izgubio nadzor nad upravljačem i sletio u Neretvu. U autu se nalazilo petero mostarskih studenata iz Slavonije – Domagoj Roso (25), Tena Vračević (25), Antonija Šarić (22), Vjekoslav Božanović (24) i Stjepan Bošković (21).
Stradali su bili studenti Sveučilišta u Mostaru i bili su na putu za Hrvatsku kako bi s obiteljima proveli nadolazeće blagdane.
– Ne mogu vjerovati da ih više nema. Stalno mislim da su živi, da će doći i da ću ih vidjeti. Tek kad su me dovezli u bolnicu rekli su mi da sam jedini preživjeli. Domagoja i Tenu znam cijeli život iz Đakova. Svakodnevno smo se družili u Mostaru, a s nama su ovdje bili Vjekoslav i Antonija. Oni su iz Vinkovaca. Bili su studenti filozofije, agronomije, tjelesne kulture i medicine – još u šoku nabrajao je Stjepan Bošković (21), jedini preživjeli iz stravične nesreće koja se jučer ujutro dogodila na cesti Mostar – Sarajevo, kod mosta Bijela, 20 km sjevernije od grada na Neretvi, donosi Večernji list BiH.
– Krenuli smo oko 10 sati iz Mostara kući na blagdane. U vozilu smo se šalili, a u jednom trenutku vozač Vjekoslav htio je promijeniti CD koji se nije dao upaliti. Nismo vozili brzo, možda 60 kilometara na sat. Antonija je sjedila pokraj Vjekoslava, iza kojega sam bio ja, a pored mene Domagoj i Tena. Odjednom su iz suprotnog smjera projurila dva vozila pa je netko viknuo: pazi, skreni!, a nakon toga smo se zabili u brdo te nekoliko puta okrenuli na cesti i zemljanom proširenju pa se zadnjim krajem strmoglavili u desetak metara dubok kanjon Neretve. Samo sam čuo povike i vrisku, a potom i udar sa zadnje strane. Počeli smo brzo tonuti jer je voda nadirala kroz puknuto staklo na mojoj strani. Okrenuo sam se i htio izvući preko prtljažnika, a onda mi je noga nekako izletjela kroz to razbijeno staklo pa sam se uspio izvući. Isplivao sam i iza sebe vidio mjehuriće već potonulog vozila. Na vrhu kanjona već je bilo 15-ak ljudi koji su vikali da su zvali hitnu i policiju. Ubrzo su me počeli hvatati grčevi u hladnoj vodi, ali sam se uspio dokopati obale. Tresao sam se. Netko mi je dao jaknu da se ugrijem pa me povezao prema bolnici. Petnaestak minuta kasnije vidio sam kako vozilo juri prema mjestu nesreće... – prepričao je za Večernji list BiH preživjeli Stjepan svojim prijateljima tragediju koja je odnijela četiri mlada života. Cijelu nesreću vidio je i jedan očevidac, koji je potvrdio da je škoda iznenada skrenula u desnu stranu u blagom zavoju između dva mala tunela pa udarila u brdo i krenula unatrag niz padinu pa se na drugoj strani ceste strmoglavila u riječni kanjon. Ubrzo je pristigla i uplakana poznanica dvoje nesretnih studenata, Domagoja i Tene, koja je kroz suze ponavljala kako se radilo o divnim mladim ljudima.
Šok, nevjerica i jeziva tišina vladali su u domu Tene Vračević. Čim su doznali za tragediju, oko podneva, brat Mario i otac Josip odjurili su u Mostar.– Tena je studirala socijalni rad, kući u Slavoniju dolazila je vikendom, a na Facebooku je u petak navečer objavila da putuje s prijateljicom Ivom Mihalj u Trnovu. No, Iva se, pričaju poznanici, ipak vratila autobusom. Javila se mojoj sestrični u petak i napisala joj ‘Vidimo se sutra’. Tena je bila uvijek vesela, nasmijana, puna života, ne možemo vjerovati da je više nema – pune tuge ispričale su nam dvije prijateljice. Čim smo pitali za Tenu, trećoj djevojci navrle su suze na oči i otrčala je niz ulicu. Tenina obitelj ima vinariju koju vode brat i otac, njihov je i kafić nedaleko od kuće, a vrata su mu jučer popodne bila zatvorena.Zajedničke slikeSve četvero stradalih veselo su na Facebooku javljali da dolaze kući i objavljivali zajedničke slike. Na jednoj su tako Domagoj Roso i jedini preživjeli Stjepan Bošković. Nakon tužne vijesti, koju su vidjeli na internetu, Nedjeljko Udovčević, Domagojev očuh, kaže da ih nitko iz policije nije zvao te ne želi vjerovati da je Domagoj poginuo.– Čuli smo se s njim posljednji put u petak navečer, kada je javio da kući kreće u 9 ujutro. Što je najgore, prvi je put putovao iz Mostara autom. Nije nam rekao s kim ide, kazao je samo da ide s prijateljima – dodaje očuh. Domagoj ima mlađeg brata i majku, otac mu je preminuo. Očuh se ne usudi voziti majku prema Mostaru zbog njezina psihičkog stanja. Domagoj je bio na drugoj godini Agroturističkog fakulteta. Kako doznajemo, Antonija Šarić iz Komletinaca i Vjekoslav Božanović iz Donjeg Novog Sela kod Nijemaca bili su u vezi. Susjedi pričaju da su roditelji nedavno Antoniji kupili auto kako bi ga imala u Mostaru i mogla putovati kući, piše Večernji list BiH .
U Mostar su danas kako doznaje Večernji list BiH stigli rodbina i obitelj poginulih studenata.
S nevjericom i tugom u srcu primili smo tragičnu vijest o stradalim studentima. Nadali smo se kako nije istina. Nažalost nada je zakazala ovaj put. Njihov trag i doprinos Fakultetu prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru neće izblijediti, iščeznuti. Ostat će trajno zapamćen. Dijelili smo najradosnije trenutke, uspone i padove zajedno u okviru obitelji Fakulteta. Pamtit ćemo ih vesele i nasmijane, kakvi su bili dok su ulazili u učionice Fakulteta, dok su uspješno polagali ispite. Dijelimo bol i tugu s cijelom akademskom zajednicom. U ime Fakulteta prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti obiteljima stradalih izražavamo duboku sućut, kazao je prof. dr. Mario Vasilj dekan Fakulteta prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti.
U ovim teškim trenucima za obitelji nastradalih, kao i za grad Vinkovce, Đakovo i Vukovarsko-srijemsku županiju mi u Mostaru duboko suosjećamo s bolom obitelji, rodbine i prijatelja.
Poštovane kolege gradonačelnici, s velikim žaljenjem smo primili vijest o tragičnom gubitku mladih života uzrokovanim prometnom nesrećom koja se dogodila kod mosta Bijela, nedaleko od Mostara. Grad Mostar je u tuzi i bolu, potresen gubitkom svojih četvoro privremenih vaših sugrađana. U ime građana Mostara i u svoje osobno ime želio bih uputiti obiteljima stradalih, Vama, narodu grada Vinkovaca i Đakova i Vukovarsko-srijemske županije izraze najdublje sućuti. U ovim teškim trenucima za obitelji nastradalih duboko suosjećamo s njihovom boli. Primite izraze mog osobitog poštovanja, kazao je gradonačelnik Mostara Ljubo Bešlić.
