Posljednjih dana svakodnevno se u medijskom Sarajevu ponavljaju lekcije s "dimnim bombama" o Hrvatima u federalnom i državnom pravosuđu, bilo da je riječ o objavi fotografija navodnih susreta i o temama razgovora ili pak napadima na profesionalce koji su raskrinkali neprijatelje države BiH koji ruše njezine temelje pred Europskim sudom za ljudska prava. Sve je to zavjesa kako bi se prikrilo realnost u pravosudnim institucijama koje odražavaju sustavnu diskriminaciju i ponižavanje Hrvata u Federaciji BiH, čime se narušava stvarna ravnopravnost konstitutivnih naroda zajamčena Ustavom. Pokazuju to podaci koji su Večernjaku pokazani na uvid. Trenutačna nacionalna struktura Tužiteljstva Federacije BiH od 13 tužitelja ilustrira duboku neravnotežu. Od ukupnog broja tužitelja, 7 je Bošnjaka, 3 su Srbina, 1 iz reda ostalih, dok su samo 2 Hrvata. Prema nacionalnom ključu, u tom bi tijelu trebalo biti zastupljeno najmanje 5 Hrvata, što znači da nedostaju čak 3 od onih koji bi trebali biti tamo imenovani. Ova neravnoteža ne samo da upućuje na marginalizaciju Hrvata u ovom ključnom segmentu pravosudnog sustava nego i otkriva širu sustavnu praksu koja cilja na isključivanje Hrvata iz procesa odlučivanja i vođenja institucija.
Više Srba u FBiH
Još drastičnija neravnoteža vidljiva je u sastavu Vrhovnog suda Federacije BiH, najvišeg pravosudnog tijela u Federaciji. Od ukupno 44 suca, 28 je Bošnjaka, 10 je Srba, 2 su pripadnika ostalih, dok su Hrvati zastupljeni sa svega 4 suca. Dakle, čak je sedam puta više Bošnjaka. Prema nacionalnom ključu, Hrvata bi trebalo biti 12, što znači da ih nedostaje čak 8. Ovakva statistika potvrđuje sustavno zanemarivanje prava Hrvata na jednakopravnu zastupljenost u institucijama koje bi trebale osiguravati pravdu za sve građane bez obzira na nacionalnu pripadnost. Diskriminacija Hrvata u pravosuđu posebno dolazi do izražaja kada se analiziraju vodeće pozicije u pravosudnim institucijama. Predsjednik Visokog sudbenog i tužiteljskog vijeća (VSTV) je Halil Lagumdžija, Bošnjak. Predsjednica Suda BiH je Minka Kreho, također Bošnjakinja. Glavni tužitelj Tužiteljstva BiH je Milanko Kajganić, Srbin. Predsjednica Vrhovnog suda Federacije BiH je Vesna Stanković Kosović, Srpkinja, dok je glavni tužitelj Federacije BiH Munib Halilović, Bošnjak. Jedina Hrvatica na vodećoj poziciji u pravosuđu je Željka Radović, glavna tužiteljica Republike Srpske, što dodatno naglašava izostanak Hrvata u institucijama Federacije BiH gdje bi trebali biti ravnopravni. Od 27 vodećih pozicija u VSTV-u, na čak 20 nalaze se bošnjački predstavnici, na pet su Srbi, dok su tek dvojica Hrvata.
Tek 7,4 posto Hrvata
Kada se promatra ta razina strukture menadžmenta institucije koja se spominje u svim reformskim procesima, pa čak i europskome putu zemlje, dolazi se do zaključka kako je tamo tek 7,4 posto Hrvata, Srba je 18,5 posto, dok je Bošnjaka 74 posto. Prema detaljnim pokazateljima, u Uredu tajnika s posebnim zadatkom i Uredu stegovnog tužitelja sva četiri vodeća dužnosnika su Bošnjaci. Sedam voditelja unutarnjih organizacijskih jedinica su Bošnjaci, trojica su Srbi, a tek dvojica Hrvati. I to su jedine pozicije koje imaju u upravi VSTV-a. Kada su u pitanju zamjenici šefova unutarnjih organizacijskih jedinica, devet njih također su Bošnjaci, dvojica su Srbi, dok nema ni jednoga Hrvata. Kada se tome dodaju pozicije u državnom Sudu i Tužiteljstvu BiH, onda se dojam o podređenosti Hrvata dodatno produbljuje. Posebno zabrinjava posljednje spinovanje medija bliskih SDA, koji su se fokusirali na Moniku Mijić, kandidatkinju za sutkinju Ustavnog suda Federacije BiH. Mijić, osoba koja je dokazala svoju stručnost pred Europskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu, gdje je raskrinkala brojne nepravilnosti u sustavu, etiketirana je kao "HDZ-ov kadar". Te tvrdnje nisu utemeljene jer Monika Mijić nikada nije bila članica HDZ-a niti bilo koje druge stranke. Ova neravnoteža jasno upućuje na duboko ukorijenjenu praksu isključivanja Hrvata iz pravosudnih institucija Federacije BiH.
Narušeno povjerenje
Sustavna diskriminacija Hrvata nije slučajna ni privremena, ona je rezultat sustava koji godinama ignorira ustavnu obvezu ravnopravnosti konstitutivnih naroda. Hrvati su sustavno marginalizirani ne samo u kvantitativnom smislu s brojem predstavnika nego i u kvalitativnom smislu s utjecajem na donošenje odluka. Posljedice ovakve prakse dalekosežne su. Ne samo da se krši temeljno pravo na ravnopravnost već se i narušava povjerenje Hrvata u institucije Federacije BiH. Diskriminacija u pravosuđu dodatno produbljuje nacionalne podjele u državi i potkopava pravni poredak te narušava povjerenje Hrvata u državu BiH i entitet Federaciju BiH. Redovito kada jedan narod osjeća da su mu uskraćena prava na sudjelovanje u odlučivanju, to može dovesti do političkih napetosti i destabilizacije. Kako bi se osiguralo povjerenje Hrvata u pravosudni sustav Federacije BiH, potrebno je hitno poduzeti mjere za ispravljanje ove nepravde. Prvo, potrebno je provesti reviziju trenutačne nacionalne strukture u pravosudnim institucijama i osigurati da ona odražava stvarnu ravnopravnost triju konstitutivnih naroda. Drugo, potrebno je osigurati da Hrvati budu adekvatno zastupljeni na vodećim pozicijama u pravosuđu kako bi se izbjegao dojam dominacije jednog ili više naroda nad drugima. Diskriminacija Hrvata u pravosudnim institucijama Federacije BiH nije samo pitanje statistike nego i duboko moralno te političko pitanje koje zahtijeva hitnu pozornost i izmjenu sadašnjeg odnosa prema ovome narodu. •
Percepcija je kako su Hrvati prezastupljeni u svim institucijama Federacije BiH, što je redovita obmana koju plasiraju političari koalicije "SDFA" i mediji te tako produljuju diskriminaciju bh. Hrvata
