U industrijskoj zoni Tuzle nalazi se prava „ekološka bomba“, ostala nakon gašenja kompleksa postrojenja nekadašnjeg kemijskog giganta i jednog od najvećih bh. izvoznika prije rata, Hloralkalnog kompleksa 1 i 2.
Radi se o nekoliko različitih vrsta opasnog otpada koji je na neprimjeren način odložen takoreći na otvorenom prostoru i, da stvar bude gora, slabo je zaštićen, javlja Fena.
Tu se, prije svega, radi o opasnom kruksu, otpadu koji je nastao u procesu proizvodnje TDI-a, sirovine koja se koristila za proizvodnju poliuretana u ugašenom HAK-u 2, zatim, živi, kloru, te propilen oksidu.
Sve ove materije proglašene su visoko toksičnim ili zapaljivim, a neke od njih i kancerogenim. Zbog toga građani Tuzle već dugi niz godina traže da se ovaj opasni otpad trajno zbrine i skloni izvan naselja.
„Kruks je opasna organska materija koja je po europskim standardima okvalificirana vrlo toksičnom i opasnom. Dok su postrojenja HAK-a 2 radila, kruks je spaljivan u specijalnim pećima. Nakon rata, peći su uništene, a kruks je zakopan u buradima u krugu Fabrike deterdženata Dita, te na nekadašnjem odlagalištu otpada u Moluhama“, kaže dr. Zvjezdan Karadžin, profesor na predmetu okolinske sigurnosti Rudarsko-geološkog i građevinskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, i bivši ministar u Vladi TŽ za zaštitu okolice.
Problem je, kaže on, što mještani prekopavaju odlagalište otpada u potrazi za materijalima koje mogu prodati ili koristiti za svoje potrebe, te na taj način uništavaju burad s kruksom. Samim tim, sebe i okoliš dovode u veliku opasnost.
Federalna vlada još 2010. godine pokušala je riješiti problem zbrinjavanja kruksa primjenom njemačke recepture prema kojoj se dodavanjem raznih aditiva kruks pretvara u neopasni materijal. Međutim, sanirana je tek trećina ukupno deponovanog opasnog otpada, dok su dvije trećine još zakopane u zemlji na prostoru Dite.
