U subotu, na dan utakmice Hrvatska – Španjolska našao sam se u (pre)toplom Zagrebu. Na sve strane vidjele su se "kockice", navijači Vatrenih nestrpljivo su čekali početak utakmice Dalićevih izabranika. Automobili su bili ukrašeni zastavama, navijačke pjesme treštale su iz kafića, ljudu, djeca pa i žen bili su obučeni u crveno bijele majice i imali kape istih boja. Ludnica, prava ludnica na sve strane, rekao bi pokojni Mladen Delić. Ipak, naš dojam bio je da nigdje ozračje nije "zapaljenije" kao na Malešnici:
- Jedna Široka ulica bila je potpuno "išarana" golemim natpisima natpisima razastrtim između stabala i ograda: Livno, Posušje, Tomislavgrad, Šuica, Grude, Mostar, Široki Brijeg, Ljubuški...
- Što je ovo? Jesmo li mi u Hercegovini ili u Španskom, Trnju, Trešnjevki...?
- Tu smo u pravoj pravcatoj Herceg – Bosni. E, sad ćeš vidjeti kako se ovdje prati i voli hrvatska reprezentacija, rekao mi je prijatelj, također "fetivi" Hercegovac, "privremeno" dvadesetak godina u "glavnom gradu svih Hrvata":
- E, ovdje ćemo gledati utakmicu, rekao je i parkirao auto kod jednog kafića potpuno "pokockanog" šarenim zastavama i transparentima. Pod nadstrešnicom golemi televizor, u jednom kutu roštilj s prijatnim mirisima ćevapčića i kobasica:
- Pivo, je li tako, upitao me konobar Tomislav i prije nego sam odgovorio, tutnu mi je kriglu točenog...
- Momci, roštilj je besplatan, plaća se samo pivo, reče drugi konobar Ivan.
Osim piva drugih piva nije bilo u vidokrugu, čak ni u susjednih kafića, iz kojih je osim zvukova s tv ekrana dopirala i Thompsonova "Lijepa li si"...
Početak utakmice dočekan je uzvicima "Ajmooo" i "Hrvatskaaa", Ali, sve je uskoro postalo tiše. Španjolci su poveli 1:0, pa 2:0, a na poluvrijeme se otišlo s 3:0. Za Španjolce, naravno. U kafiću muk. Zapalo me sjediti za istim stolom s Tomislavom Tomom Krešom, bivšim nogometašem Troglava, ali i malonogometašem livanjskog Seljaka, kluba koji je prije 33 godine osvojio naslov malonogometnog prvaka Europe. Zamislite, malo Livno u konkurenciji klubova iz Madrida, Rima, Lisabona, Budimpešte i Moskve – europski prvak!
- Još nismo gotovi, još ih Hrvatska može stići i prestići, optimistički je rekao Tomo na početku drugog poluvremena...
Nažalost, ostalo je 3:0, odnosno 0:3. Ni jedanaesterac koji je pucao Petković nije donio radost, pogodak je poništen.
Nakon utakmice svi su šutjeli: Šičani, Kuprešani, Livnjaci, Širokobriježani...
- U srijedu Hrvatska igra s Albanijom.Može i mora pobijediti i popraviti ovu sramotu, rekao je netko...Svi su kimnuli glavama, svi vjeruju u pobjedu:
- Ne samo protiv Albanaca, mogu Dalićevi puleni pojesti i njih i Talijane rekao je netko od nazočnih_
- Do srijede, još ćemo postaviti transparente s natpisima: Čapljina, Stolac, Neum, Rama, rč konobar Tomislav...
- I Žepče, Orašje, Vitez, Kiseljak, sve treba staviti, doviknuo je netko iz kuta...
- Bit će, obećao je Ivan, gazda kafića...
E baš ćemo vidjeti protiv Albanaca....
