Roditeljima skromna primanja često ne dopuštaju da financijski podrže cijeli proces školovanja studenata, pogotovo onih ambicioznijih. Stipendije ponekad nisu dovoljne pa se studentima nudi mogućnost podizanja studentskih kredita. Cijene studiranja variraju od grada do grada, a ovise i o izboru fakulteta. Prema službenim podacima, godina studija na Medicinskom fakultetu u Sarajevu za redovite studente iznosi 100 KM. Studenti koji se ne financiraju iz proračuna godinu plaćaju čak 6000 KM. No, glavni financijeri studenata su i dalje roditelji. Studentski parlament Univerziteta prošle je godine počeo suradnju s Njemačkom investicijskom bankom koja ima projekt kreditiranja studenata. Projekt bi se trebao početi provoditi 2015.
Državni službenik jamac
No, za sada se malo tko od studenata odlučuje za financiranje studija na kredit, iako trenutačno postoje i drugi vidovi financiranja. Tako se korisnici zajmova Federalnog ministarstva obrazovanja i znanosti trude ostvariti što veći uspjeh tijekom studiranja u nadi da će im to olakšati put do zaposlenja jer dobiveni novac na kraju treba vratiti. Dobar prosjek ocjena samo je jedan od uvjeta za dobivanje ovog kredita. Ostali uvjeti su da ste redovit student bilo kojeg sveučilišta, da imate jednog jamca koji je u nekoj državnoj instituciji i koji će, naravno, stajati iza svega toga. U slučaju studentske neodgovornosti prema takvoj vrsti kredita, jamac je dužan isplatiti sve. Osim kredita koje nudi Federalno ministarstvo obrazovanja, većina njih se nudi u komercijalnim bankama. Studentski kredit u bankama može se podići i do 40.000 KM. Kamate se kreću od sedam do devet posto. Studenti neke kredite mogu početi vraćati kada završe fakultet, a rok je od 12 mjeseci do 10 godina. Kredit se može podići za plaćanje školarine ili za životne troškove. Korištenje studentskih zajmova u razvijenim zemljama je svakodnevica. Primjerice, u Njemačkoj studenti primaju studentski zajam od 445 - 450 eura mjesečno.
Investicije za budućnost
Naravno, dio toga se mora otplatiti, točnije država u potpunosti oprašta pola od toga, a drugu polovinu studenti plaćaju nakon što nađu zaposlenje, i to bez ikakve kamate. Relativno dobro razvijen sustav stipendija, prisutnost stranih fondacija, raznih udruženja koje nude mladima iz BiH priliku za sufinanciranjem njihovog školovanja razlozi su zašto je praksa podizanja studentskih kredita u BiH manja. Drugi razlog je taj što su mladi ljudi i njihovi roditelji svjesni posljedica u slučaju preuzimanja na sebe jedne takve obveze otplate kredita nakon završenog studija, jer praktički ne postoji nijedan jamac, posebno onaj koji se tiče zapošljavanja. Međutim, postoji i treći razlog, a on se tiče mentaliteta, jer su građani naviknuti na dizanje kredita u neke materijalne investicije, dok je obrazovanje u ‘trećem planu’, točnije o investiciji za budućnost djeteta malo se razmišlja.
