Očito je tema konzumacije crvenog mesa i više nego zanimljiva, do te mjere da izaziva ozbiljne podjele. Jer najnovija znanstvena studija koja je zapravo meta-analiza 70 dosadašnjih istraživanja o utjecaju unosa crvenog mesa i njegovih prerađevina na pojavnost raka i srčanih bolesti izazvala je veliku polemiku u znanstvenoj zajednici. Toliku da se čak apeliralo na Annals of Internal Medicine, časopis u kojem je studija objavljena, da odgodi objavu dok se još jednom ne provjere ti podaci.
Dobar okus i loše navike
To je uredništvo časopisa odbilo, rekli bismo i s pravom, jer je na studiji radilo 14 znanstvenika s prestižnih znanstvenih ustanova poput kanadskih sveučilišta McMasters i Dalhousie, američkog Texas A&M Universityja pa i Harvarda, između ostalih. Taj međunarodni panel stručnjaka kontroverzu je, dakle, izazvao zaključkom kako konzumacija crvenog mesa i mesnih prerađevina ima jako malo utjecaja na pojavnost raka ili bolesti srca pa stoga nema potrebe za reduciranjem konzumacije. I to je bilo dovoljno se jedan dio znanstvene zajednice propeo na stražnje noge tvrdeći da su dokazi izneseni u studiji jako slabi. Upitali smo renomiranog kardiologa dr. med. Dražena Šebetića za mišljenje o preporukama izvedenima iz studije.
– I sam pripadam krugu konzervativnih kardiologa, a i kao član Europskog kardiološkog društva mogu jedino preporučiti praćenje njihovih smjernica. Poznato je da je pretjerana višegodišnja konzumacija crvenog mesa, osobito svinjskog, povezana s većom pojavnošću raka debelog crijeva. No svakako bih kao veći problem kod crvenog mesa istaknuo njegovo podrijetlo koje je sve češće nejasno. To meso često je puno aditiva (antibiotika, hormona ili drugih supstanci) i u tome vidim veći problem. U kontekstu dijetarnih smjernica Europskog kardiološkog društva za sniženje tzv. lošeg (LDL) kolesterola važno je držati se uravnotežene prehrane koja u umjerenom opsegu treba sadržavati i crveno meso (odreske od govedine, svinjetine ili janjetine), ali naglasak je ipak na ribi (barem dva puta tjedno) i bijelom mesu peradi. Što se ostalih namirnica tiče, preporučuje se upotreba voća i povrća, hrane bogate vlaknima, tzv. fitosterola ili orašastih plodova, a s druge strane treba obratiti pozornost na izbjegavanje tzv. transmasti (čips i slične grickalice) i bijelog šećera, osobito u skrivenoj formi u različitim namirinicama industrijskog podrijetla. Ovo potonje je uz fizičku neaktivnost glavni uzrok pretilosti. Nije moguće koncentrirati se samo na crveno meso i jednu namirnicu kriviti za pojavnost ozbiljnih bolesti. Crveno meso jednostavno nije moguće zamijeniti jer sadrži neke elemente koje ne možemo drukčije unijeti u tijelo. Jednostavno, ni u čemu ne treba pretjerivati, kaže dr. Šebetić.
Napravljeno je ukupno pet analiza dosadašnjih studija od kojih se jedna bavila stavovima ljudi o konzumaciji mesa i njihovim mišljenjima o njezinom utjecaju na zdravlje. Zaključeno je da ljudi jedu meso jer misle da je to zdravo, vole njegov okus te nevoljko mijenjaju svoje prehrambene navike.
Prof. dr. Gordon Guyatt, voditelj studije, profesor sa sveučilišta McMaster, iznio je kako je u ovom sekundarnom istraživanju 14-člani panel stručnjaka iz sedam zemalja koristio rigoroznu i sistematsku metodologiju provjere te metodu GRADE (Grading of Recommendations, Assessment, Development and Evaluation) za ocjenjivanje pouzdanosti svakog ishoda analize.
– Interes za prehranu je globalan, a pogotovo za temu crvenog mesa. Ljudima se mora osigurati mogućnost donošenja odluka o vlastitoj prehrani na temelju najboljih dostupnih informacija, opisao je dr. Guyatt motivaciju iza ovog širokog sekundardnog istraživanja. Prof. dr. Bradley Johnson, profesor na sveučilištima McMaster i Dalhousie te jedan od onih koji je sudjelovao na studiji, rekao je da je skupina svjesna da je rezultat istraživanja protivan sadašnjim prehrambenim smjernicama.
– Usredotočili smo se isključivo na utjecaj po zdravlje, ali ne i na dobrobit životinja te posljedice po okoliš kada smo donosili te preporuke, rekao je prof. Johnson dodajući kako je nekoliko članova panela smanjilo unos crvenog mesa upravo iz tih razloga.
Niska sigurnost dokaza
– Opsežna meta-analiza s čak šest milijuna sudionika dala je dodatan pogled na pojavu malignih oboljenja i smrtnost u vezi s konzumacijom svježeg i procesiranog crvenog mesa. Sustavnom analizom nisu nađeni čvrsti dokazi na temu smanjenog unosa svježeg i procesiranog mesa tijekom života i pojave oboljenja. Točnije, smanjenje unosa za čak tri obroka svježeg mesa tjedno povezano je s vrlo malim smanjenjem ukupne smrtnosti od raka tijekom života, dok je smanjivanje unosa za tri obroka procesiranog mesa tjedno također povezano s vrlo malim smanjenjem ukupne smrtnosti od malignih oboljenja tijekom života. Usprkos velikom broju analiziranih znanstvenih istraživanja, apsolutni učinci smanjenja konzumacije crvenog i procesiranog mesa na smrtnost i pojavu raka bili su vrlo mali, a sigurnost dokaza bila je vrlo niska.
– Konzumacija crvenog i procesiranog mesa i mesnih prerađevina u posljednjih 50 godina znatno je porasla i točno je da moramo smanjiti njihovu konzumaciju, zbog zdravlja općenito i zbog brige za okoliš, kaže magistra nutricionizma Diana Gluhak Spajić, voditeljica Centra za nutricionizam Red Fork. Nastavlja kako je u skladu s time dobro prisjetiti se prehrambenih preporuka Svjetske zdravstvene organizacije koje kažu da je potrebno ograničiti konzumaciju crvenog i procesiranog mesa.
– Zaključak je Svjetske znanstvene organizacije da se na svakih 50 grama procesiranog mesa koje konzumiramo dnevno povećava rizik od raka debelog crijeva za 18 posto, dok 100 grama svježeg crvenog mesa povećava isti rizik za 17 posto. Poveznica između pojave malignih oboljenja i crvenog i procesiranog mesa nije do kraja jasna te rezultati ove opsežne analize daju naslutiti da postoji znatno složenija priča, koju tek treba dočekati. Prema mojem mišljenju, epigenetika i nutrigenomika u ovakvim situacijama svakako trebaju tek dati svoj obol, kaže mag. Gluhak Spajić.
Upravo je s medicinskog fakulteta na Harvardu stiglo najsnažnije pobijanje smjernica utvrđenih opisanom meta-analizom. U osvrtu se navodi kako nema opravdanja za nove smjernice jer one su u suprotnosti s dokazima dobivenim meta-analizom, tri od pet analiza potvrdilo je ranije zaključke. Nije najsretnije, spominje se dalje, objavljivanje u važnom znanstvenom časopisu jer to bi moglo štetiti općem zdravlju, zdravlju pojedinca kao i dovesti do smanjenja povjerenja javnosti u znanost.
