Austrijski isusovci, koji su među svojim članovima imali i Hrvata i drugih Slavena, počeli su se zanimati za Bosnu još prije Berlinskog kongresa. Pater Erik Brandis bio je poslan u Zagreb 1876., a 1878. uputio mu je provincijal pismo s upitom bi li za Družbu Isusovu moguće i uputno bilo da radi u Bosni? U rujnu iste godine p. Brandis je pohodio trapiste u Banjoj Luci preko kojih su isusovci trebali kupiti posjed na tamošnjem području i podizati zgrade za svoje buduće djelovanje. Do kupnje tog zemljišta nije došlo. U pismu generalu p. Brandis je 10. 2. 1879. javio da bi Družba trebala početi djelovati u Bosni u duhu svoje odgojno-obrazovne tradicije. U pismu upućenom generalu dva mjeseca kasnije p. Brandis predlaže da se odgojni zavod otvori u Travniku, a nikako u Sarajevu kao biskupskoj rezidenciji, kako je predlagao poglavar milosrdnica Höpperger. Založio se za stanovitu autonomiju, neovisnost, samostalnost Družbe, pozivajući se i na povijesna iskustva austrougarske provincije.
Kompletnu priču čitajte u tiskanom izdanju Večernjeg lista BiH...
