Vraćaju li se kupci provjerenoj trgovini? Ako je suditi po onom što čujemo na tržnicama, vraćaju. Čitateljica koju susrećemo u Mostaru kaže nam da je već nekoliko godina vjerna tradicionalnoj trgovini, bez kupnje u velikim supermarketima. - Kad je počela korona, postala sam svjesna koliko je sve nesigurno. Iako sam i tada živjela u stanu, vikendom bih otišla na selo i tu smo počeli više proizvoditi sami za sebe. Ono što ne uspjevam uzgojiti, odnosno što traži svakodnevnu posvećenost, pronalazim na tržnici. Imam poznanike iz Nevesinja od kojih kupujem neke od proizvoda poput sira, mesa i slično, stoga je ovo najbolja opcija - priča nam.
Nema razloga za paniku
Situacija je takva da je sve veći i strah od kupnje u trgovinama jer je brendirana roba preskupa, pa put do trgovaca traži neka jeftinija, ali anonimnija. U većem supermarketu pričaju nam da nema razloga za paniku. - Ovo vrijeme nastojat će iskoristiti neki novi proizvođači. Primjerice, proizvodite kvalitetan sir i kada prikupite sve deklaracije, pustit ćete ga u trgovine po nižim cijenama, a onda kada kvalitetom privučete kupce, cijenu ćete normalizirati. To je sasvim normalno i zato je sve više proizvođača koji traže mjesto pod suncem jer jednostavno imaju bolje cijene. Brendovi mnogima postaju nedostižni. Naravno da bismo se svi željeli držati provjerenih proizvođača, ali su njihove cijene rasle dvostruko, pa čak i trostruko u odnosu na razdoblje prije pandemije - ističu. Također, naglašava se i važnost zaštite zemljopisnog podrijetla domaćih proizvoda, što ih u očima domaće javnosti čini još više konkurentnijima na stranom tržištu, odnosno omogućava im uopće izlazak odavde. Veselin Dutina, direktor Agrarnog fonda Trebinje, ističe da proizvod zaštićenog podrijetla postaje skuplji, ali i vjerodostojniji jer takva oznaka donosi niz pozitivnih stvari koje govore više o tom proizvodu. Zaštita domaće proizvodnje generira povećanje zaposlenosti, bolji BDP i čitav niz drugih beneficija. A da bi se sve to postiglo, važno je što više poticati domaću proizvodnju. Činjenice, nažalost, idu prema tome da se sela gase i da od proizvodnje hrane proizvođači odustaju zbog previsokih cijena svega što je potrebno za rast plodova. U proteklim godinama imali smo oscilacije na tome polju. Primjerice, u pandemijskom razdoblju ljudi su se okretali proizvodnji za osobne potrebe, potom je nakon smirivanja situacije uvoz ponovno prednjačio pa je rat u Europi ponovno potaknuo proizvodnju. No, previsoke cijene repromaterijala ponovno su je usporile. Dugoročno, situacija je nepredvidiva, ali jasno je da uvozna i neprovjerena roba imaju alternative. To su domaći proizvođači. Međutim, nije u svemu takva situacija.
Situacije bez alternative
Što ako nema alternative provjerenoj trgovini, primjerice, kada je u pitanju kupnja električnih i elektroničkih uređaja? I o tom se u posljednje vrijeme mnogo govori, a takvi uređaji su nam nužni posljednjih godina. Tako je sve više nezadovoljstava zbog TV uređaja koji se brzo kvare, pećnica koje tjednima, da ne kažemo mjesecima, ne rade jer nema servisera i sličnih uređaja. O tome su govorili u Udruzi potrošača u Hrvatskoj, a što se može primijeniti i na BiH. - Nema dovoljno servisa, majstora i rezervnih dijelova, što prerasta u problem nesagledivih razmjera. Potrošač kvar prijavljuje trgovcu, trgovac vraća proizvođaču ili dobavljaču, koji informira proizvođača, a proizvođač je taj koji bi trebao napraviti poboljšanja u procesu proizvodnje i tako izbjeći buduće pritužbe kupaca. Tako bi lanac od proizvođača do krajnjeg kupca trebao funkcionirati, što nemamo u praksi na domaćem tržištu - istaknula je Ana Knežević. Za neke stvari, očito, nemamo alternativu. No, za bilo koji slučaj, ako ona postoji, potrebno ju je iskoristiti. Ali treba voditi računa i o omjeru cijene i kvalitete.
