Zagrebački nadbiskup i predsjednik HBK-a mons. Dražen Kutleša predvodio je euharistiju za žrtve Bleiburške tragedije i križnih puteva hrvatskoga naroda, u subotu 13. svibnja, ispred crkve Muke Isusove u Maclju.
Koncelebrirali su gospićko-senjski biskup mons. Zdenko Križić, provincijal Hrvatske franjevačke provincije Sv. Ćirila i Metoda fra Milan Krišto, generalni tajnik HBK-a preč. Krunoslav Novak, ravnatelj Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu preč. Tomislav Markić i nekoliko desetaka okupljenih svećenika, piše Nedjelja.ba.
Samo kroz istinu može se pronaći pravda
Na početku misnoga slavlja nadbiskup Kutleša pozdravio je okupljene i kazao kako je ovo mjesto "simbol patnje i nepravde koju su mnogi nevini ljudi morali pretrpjeti. „Želimo naglasiti potrebu da se žrtve poštuju, istaknuti važnost dostojanstva tih žrtva i istraživanje istine. Nikada ne smijemo zaboraviti da su žrtve rata bili ljudi poput nas, koji su sanjali o miru, slobodi i budućnosti svoje domovine, ali su im te snove prekinuli zlo i nasilje“, kazao je ustvrdivši kako su svi ljudi stvoreni jednaki.
„Nema razlike među njima kada je riječ o vrijednosti njihovih života i njihovih snova. Zato se moramo usprotiviti svakom obliku manipulacija žrtvama, moramo težiti istini o njihovom stradanju bez obzira koliko to dugo trajalo“, dodao je nadbiskup i kazao kako „samo kroz istinu možemo pronaći pravdu i osigurati da se nepravde ne ponavljaju i da žrtve ne budu zaboravljene. Naša borba za istinu i pravdu nije samo nasljeđe prošlosti, već naša obveza prema budućim generacijama. Ali kao kršćani trebamo oprostiti drugima i tražiti oproštenje za svoje grijehe“.
Poziv na praštanje i pomirenje
Nadbiskup Kutleša u homiliji je naglasio kako je Maceljska šuma samo jedna od točaka hrvatskoga križnog puta, na kojoj je stradalo više od desetak tisuća žrtava. „Ovi ljudi nisu brojevi, svaki je ovaj 'broj' imao ime i prezime, osobnu povijest, zavičaj, užu i širu obitelj, ali još uvijek nema obilježenoga i zaštićenoga grobnoga mjesta. Pravo na grob Crkva je proglasila i naučava stoljećima, jer pitanje o grobovima nije stvar politike i svjetonazora, nego zahtjev humanosti, humanitarnosti, elementarnoga ljudskoga sažaljenja, ali i uljuđenosti. Naposljetku, to je i obilježje naroda i nacija, velikih ne prostorom ili vojnom ili ekonomskom snagom, nego velikih dostojanstvom i časnošću“, kazao je i dodao kako je potrebno, bez uzmicanja pred bilo kime ili bilo čime, prihvatiti činjenice upravo onakve kakve jesu. „Potrebno je i da to učini neuvjetovano te da to bude trijezno, objektivno i pošteno, jer rat je uvijek 'poraz za čitavo čovječanstvo' a ovakva podmukla likvidacija ratnih zarobljenika okrutan je i otužan zločin koji se ne može opravdati nikakvim izlikama. Svaki je nepravedno oduzeti život vrijedan, neovisno o tome komu je život oduzet i tko je krvnik koji život oduzima“, ustvrdio je nadbiskup i kazao „kako su nam ova mjesta stradanja poziv da pogled usmjerimo prema nebu“.
„Poziv da pogled usmjerimo na nebo poziv je na nadu i svjedočanstvo čvrste vjere u životu. Poziv je na praštanje i pomirenje, na priznanje krivnje, kajanje i obraćenje, na dužni pijetet žrtvama i na trud oko svijeta i odnosa koji neće biti obilježeni nasiljem i korupcijom, gdje zahtjevi pravednosti neće biti ušutkani niti zaobiđeni“, ustvrdio je i govoreći o opraštanju istaknuo kako „ono od nas ne traži zaborav“.
„Pamćenje naroda ne može izblijediti, niti ga je moguće izbrisati, niti to želimo. Ali pamćenje naroda ne smije biti zadojeno zamjeranjem, mržnjom i osvetom jer tako postaje zlopamćenje i sjeme za nove podjele, osvete i ratove. Ne, ne tražimo zaborav već da kao narod prihvatimo žrtvu i bol ove tragedije i da se ne damo pobijediti zlom, nego da dobrim svladavamo zlo u sebi (usp. Rim 12,21). Ono što trebamo pohraniti u svojoj povijesnoj memoriji ne bi smjeli biti nepodmireni računi koji će u našim srcima rađati namisli osvete. Nego naučimo kako ne ponavljati grijeh, jer može li se očekivati što dobra ako ustrajemo u neoprostu, u oholosti pred Bogom“, dodao je mons. Kutleša i poručio je kako je zadaća čitavog naraštaja „inzistirati na poštovanju istine prema svim žrtvama, što može biti vjerodostojna podloga za žuđeno potpuno nacionalno pomirenje, za prestanak politizacije povijesti i za uspostavu objektivne povjesnice“.
Govoreći o ideologijama naglasio je kako „ideologija ne poznaje čovjeka koji ima svoju obitelj, oca i majku, ženu, muža i djecu, svoju osobnu povijest, svoje rodno mjesto i zavičaj već je vođena snažnim gubitkom osobnog identiteta pri čemu pojedinac samo može odabrati hoće li biti sluga ili žrtva ideje“, javlja mrežna stranica Zagrebačke nadbiskupije.
„Današnje ideologije žele mijenjati i narav čovjeka stvorena na sliku Božju. Kada je izbrisan pojam čovjeka kao ljudske osobe stvorene na sliku Božju, on postaje fluidna stvarnost, stvar nad kojom treba zadobiti potpunu vlast i kontrolu“, posvijestio je i zapitao „učimo li išta iz povijesti?“
„Kako odgovoriti na ovaj naš konkretan povijesni trenutak? Onako kako su to činili velikani duha prije nas: Bl. Alojzije Stepinac, sluga Božji Franjo Kuharić i Sv. Ivan Pavao II.", kazao je nadbiskup i zaključio zazivom Marijinog zagovora riječima svetoga pape Ivana Pavla II.
Liturgijsko pjevanje prevodio je mješoviti župni zbor župe Gospe od Zdravlja iz Splita.
Misnom slavlju prisustvovali su predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković s izaslanstvom, predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković, predstavnici lokalnih vlasti, članovi Počasnog bleiburškog voda, sudionici križnih puteva, njihove obitelji, hrvatski branitelji te brojni vjernici.
