Supružnici Ružica i Pavo Stanušić u ratnom su vihoru 1992. godine morali napustiti selo Garevac kod Modriče i otići u izbjeglištvo. Trinaest godina živjeli su u Zagrebu, ali su svakodnevno sanjali povratak u zavičaj. Godine 2005. vratili su se u zavičaj, čvrsto odlučni podići porušenu i u korov zaraslu kuću.
Obitelj na okupu
Uspjeli su, nošeni ljubavlju i mislima na najljepše dane života koje su tu proveli:
- Uz naše dijete, sve što imamo i sve što je vrijedno, nalazi se u ovoj kući, kaže povratnik Pavo Stanušić, a njegova supruga Ružica opisuje kako izgleda obiteljska trpeza u njihovoj kući i drugim hrvatskim kućama u bosanskoj Posavini na dan Isusova uskrsnuća:
- Priprema se kuhano meso, šunka, vadi se suhi kulen, kobasice, mladi sir, obvezno šarena kuhana jaja... Sve se to nosi subotom ujutro u crkvu na posvećenje. A na Uskrs ustajemo ranije nego obično. Umijemo se, zajedno popijemo kavu, a na bogato opremljen stol najprije se iznesu sva ta blagoslovljena jela. Slijedi ručak koji se obvezno sastoji od juhe, pečenja s krumpirom, mladom salatom i domaćim kolačima... Okupi se sva rodbina, kaže Ružica Stanušić i dodaje:
- Naš sin već je veliki dečko koji živi u Zagrebu, ali često dođe ovdje. Za Uskrs ne propušta doći. Svaki njegov dolazak za nas je pravi blagdan. Ovaj Uskrs očekujemo i dolazak muževa brata Marka i njegove supruge Vesne. U poslijepodnevnim satima nadamo se dolasku kumova i prijatelja. Što nas više bude, bit će ljepše, svečanije i posebnije, kaže Ružica.
Poruke
Ona i Pavo za Uskrs imaju jasne i iskrene poruke:
- Želimo svima puno radosti, veselja, ljubavi, zdravlja, poštenja, uvažavanja, zajedništva, blagostanja... Držimo do svoje vjere i tradicije, ali sve što želimo sebi, želimo i cijelome svijetu.
