Nedostatak hrabrih političara koji su spremni na kompromise zbog budućnosti naroda i zemlje ključni je problem poslijeratne BiH, smatra voditeljica ureda Vijeća Europe u BiH Mary Ann Hennessey. Po njezinim riječima, potrebno je u BiH priznati da postoje ‘oboljenja’ te provoditi veće reforme kako bi zemlja bila učinkovita i spremna za približavanje Europskoj uniji.
• Kako COE komentira činjenicu da nije provedena presuda Suda za ljudska prava u slučaju ‘Sejdić - Finci’?
Odbor ministara je osudio činjenicu da politički lideri Bosne i Hercegovine nisu uspjeli postići konsenzus o sadržaju ustavnih i zakonskih amandmana usmjerenih na eliminaciju diskriminacije na osnovi nacionalne pripadnosti na izborima za Predsjedništvo i Dom naroda Bosne i Hercegovine. Vijeće Europe i dalje očekuje da će institucije BiH, posebno Parlamentarna skupština BiH, ispuniti svoju ulogu i odgovornost za rješavanje ovog pitanja i za izmjenu Ustava sukladno tome. Od svake države članice Vijeća Europe se očekuje da postupi u skladu s presudom Europskog suda za ljudska prava. Iskreno, provedba ove presude ne stavlja nikakav nepotrebni teret na državu BiH, njene građane i porezne obveznike, ne podriva ustavni ili pravni poredak BiH, ne stvara nikakvu javnu opasnost, niti kreira nove povrede Konvencije. Opet, BiH je pristupila Vijeću Europe i njenim tijelima sporazuma, dobrovoljno preuzimajući da se pridržava Statuta Vijeća Europe, koji u članu 3, u srcu dokumenta, navodi:
‘Svaka članica Vijeća Europe priznaje načelo vladavine prava i načelo prema kojem svaka osoba pod njezinom jurisdikcijom mora uživati ljudska prava i temeljne slobode te se obvezuje da će iskreno i djelotvorno surađivati na postizanju cilja...’
Odbor ministara će i dalje nadzirati izvršenje presuda Suda, pozvati vlasti BiH na odgovornost u vezi s presudom u slučaju ‘Sejdić - Finci’ i poduzeti potrebne odluke u odgovarajućem trenutku. Ja bih naglasila, međutim, da iako je poštovanje presude Europskog suda za ljudska prava zaista obveza države članice Vijeća Europe, zaštita njenih građana od proizvoljne i nezakonite diskriminacije je, pak, obveza demokratske države.
• Dio međunarodne zajednice upozoravao je da će se neprovedbom sporazuma dovesti u pitanje legitimnost izbornog procesa. Hoće li rezultati izbora u BiH 2014. biti međunarodno priznati?
Ovo je možda nesporazum. Ono što su glavni tajnik Vijeća Europe i povjerenik Fuele rekli je da bi kredibilitet i legitimitet institucija koje su rezultat diskriminirajućih izbora, mogli biti dovedeni u pitanje. Ovo je samo izravno zapažanje. Izborni proces ili valjanost/priznavanje rezultata nisu, koliko ja znam, stavljeni u pitanje, niti je mandat ili praksa Vijeća Europe da “priznaju “ ili ne izborne rezultate. Međunarodna zajednica snažno podržava rad Središnjeg izbornog povjerenstva i njezine administracije izbornog procesa i najvjerojatnije će rasporediti izborne promatračke misije, tako da izbori kao takvi nisu dovedeni u pitanje. Umjesto toga, činjenica je da će, osim ako Ustav i izborni zakon ne budu brzo izmijenjeni, listopadski izbori biti održani u suprotnosti s Europskom konvencijom o ljudskim pravima i temeljnim slobodama. Ljudi će se izabrati za određene urede, kao što su Predsjedništvo i Dom naroda, a to će isključivati od podobnosti neke građane, stoga legitimitet tih nositelja javnih dužnosti može biti doveden u pitanje, na primjer vjerodajnice Izaslanstva BiH u Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe PACE-u mogu biti osporeni.
• Kako gledate na zahtjeve da se kroz presudu ‘Sejdić - Finci’ popravi i položaj Hrvata u BiH?
Pogrešno su usmjereni i čine lošu uslugu građanima da zanemare predmet ove presude - što je, u jednostavnim terminima, da se prestane s isključivanjem ‘nekonstitutivnih’ naroda iz konkurencije za najviše izabrane urede ove zemlje. Presuda zahtijeva jednaka građanska prava, glasanje i kandidiranje na izborima, za građane BiH pojedinačno, a ne kolektivno.
Kolektivni, etnički interesi mogu i imaju svoje mjesto u institucionalnom okviru BiH, ali oni moraju biti uravnoteženi s ‘Prvom konstitutivnošću’ demokracije - da su pojedinci građani, primarni izvor legitimiteta u demokratskom sustavu i kolektivni interesi ne bi trebali biti na uštrb pojedinca građanina. Ako postoji potreba za ponovno pregovaranje o oblicima predstavljanja za ‘konstitutivne narode i ostale’ , kao skupine u različitim izabranim tijelima, onda je to drugačiji proces, koji, ako se poduzme, treba biti zasnovan na vrlo širokim i dubokim konzultacijama sa svim građanima. U međuvremenu, nitko nema pravo da generacije građana BiH (oni koji su rođeni u studenom 1995. sada imaju 18 godina i glasači su) nastavi uskraćivati za temeljno građansko pravo!
• Analitičari se slažu da je sadašnje stanje u zemlji rezultat loših vlasti, raširene korupcije, ali i tvorničke pogreške zvane Dayton! Kako to izmijeniti?
Pa, prvi korak k rješavanju problema je da se prizna da on postoji i da se oboljenje pravilno dijagnosticira. Pravo je pitanje onda zašto tretirati samo posljedice ili simptome umjesto rješavanja izvora, ili uzroka trenutačne situacije. Građani imaju pravo očekivati dobru upravu bez korupcije, ali nije realno za bilo koje društvo očekivati da svi javni dužnosnici, više nego svaka osoba, budu samo besprijekorni ili neupitnog osobnog integriteta. Do političkog je i pravnog sustava da promovira/ nagradi etičko ponašanje i potisne/kazni nemoralno ili koruptivno ponašanje. Vjerujem da će se ustavna reforma, ili reforme, dogoditi u nekom trenutku u BiH, jer je neophodna za zdrav razvoj ove zemlje i za svakog pojedinog građanina i zajednicu koji BiH nazivaju domom, neophodna je za ispunjavanje postojećih obveza kao države članice Vijeća Europe i jer je neophodna za daljnje europske i euroatlantske integracije.
Današnje ‘političke elite’ i izabrani dužnosnici ove zemlje često stavljaju sebe, i svojim postupcima i svojom neaktivnošću, u poziciju da predstavljaju problem, umjesto da budu dio rješenja.
To ne može trajati u nedogled, to je previsoka cijena koju građani BiH trebaju platiti za premalo onoga što dobiju za uzvrat. Građani BiH će morati pronaći svoj glas i nametnuti svoje prioritete svojim predstavnicima. Izbori ne bi trebali biti jedina prilika kada se njihov glas računa, čak i ako će izbori uvijek biti najvažnije sredstvo za izravan utjecaj građana na upravljanje. Sada je u BiH još uvijek previše teško da građani od svojih izabranih predstavnika traže odgovornost.
Većina izbornih platformi su tako nejasne u obrani državnih, entitetskih ili interesa naroda, da je nepraktično držati izabrane dužnosnike za njihova izborna obećanja. Postoje neadekvatni mehanizmi za konzultacije s građanima, ili za provedbu pravila postupka ili odgovarajućeg ponašanja kojim bi se izbjegla korupcija, sukob interesa ili neizvršenje sudskih presuda, na primjer. Kada je ulica jedini učinkovit put za građanina da izrazi svoje neslaganje, onda je to snažan signal da je sustav neadekvatan i vrlo veliki rizik po stabilnost sustava u isto vrijeme, kao što smo i vidjeli .
• Vijeće Europe je među rijetkima upozorilo da uspostava Vlade Federacije 2011. nije bila najsretnija odluka. Pa ipak, ništa se nije promijenilo od tada. Kako to komentirate, je li to imalo utjecaja na razvoj problema u BiH, ali i na činjenicu da se u zakonodavnome smislu ništa nije promijenilo kako bi se otklonile zapreke u sličnim situacijama?
Vijeće Europe je u to vrijeme stavilo u pitanje mudrost suspenzije odluke SIP-a, a ne formiranje Vlade FBiH po sebi, jer je institucionalni žalbeni postupak u BiH još uvijek postojao i trebao imati ulogu. Sustav vlasti mora funkcionirati kako bi se osigurala zastupljenost građana, arbitriralo između konkurentnih interesa i osigurala isporuka zajedničkih usluga. FBiH kao što je sada organizirana se bori ispuniti te osnovne principe upravljanja iz mnogo razloga, među kojima su nedostatak mehanizama za prevladavanje institucionalnog zastoja i nedostatak mehanizama za nametanje osnovnih normi, prava ili dužnosti između nekoliko razina vlasti.
Potreba za ustavne, institucionalne i strukturne reforme Federacije je evidentna i mnogi realni i odgovarajući prijedlozi su sačinjeni u ovom pogledu i vrlo je vjerojatno da bi moglo biti i drugih prijedloga. Nadležne institucije moraju uzeti svoju ulogu ozbiljno i napraviti promjene u interesu općeg dobra.
Parlament FBiH je započeo proces prošle godine koji je imao vrijednost inkluzivnog, transparentnog i nečeg što se provodi u odgovarajući institucionalni okvir. Nadam se da će se ovi parlamentarni napori nastaviti.
• Svi se slažu i iz EU-a da su ustavne promjene potrebne BiH. Vidite li spremnosti za to među političkim elitama i mislite li da će se bilo što promijeniti nakon sljedećih izbora?
Političke stranke, ili njihovo rukovodstvo, ne izgledaju sada spremne na kompromis za dobrobit građana i države u cjelini. Iako, bilo što što bi neki mogli tvrditi da su izbjegavali za dobrobit njihovog konstitutivnog naroda, je u potpunosti zasjenjeno sveukupnim negativnim posljedicama ove političke neodgovornosti - ne samo u smislu načela ili temeljnih prava, ali u konkretnom smislu ekonomije, zapošljavanja i javnih usluga.
Egzistencijalni strahovi konstitutivnih naroda kao kolektivnih skupina, ili barem strahovi koji su artikulirani od političkih elita i dalje daju vjeru u dojam da kompromis u interesu budućnosti nosi preveliki rizik u sadašnjosti .
Ovo je i dalje veoma teško prevazići u odsustvu hrabrih lidera spremnih da budu nositelji nove vizije zajedničke i europske budućnosti za BiH i sve njene građane.
Izbori 2014., kao i svaki izbori, daju mogućnost da se igra promijeni. To će međutim ovisiti o političkim strankama i građanima koji razumiju da se njihov odnos promijenio, da stranke ne vladaju, već su određene od građana koji vladaju, da ispune zadatke upravljanja. To će podrazumijevati skromniju ulogu za političke stranke i njihove lidere, ali i odgovorniju i pouzdaniju ulogu za građane.
• Kako gledate na činjenicu da u Mostaru već dvije godine nisu održani izbori, grad je bez vlasti, ali i na činjenicu da je u poziciju grada slučaja upravo doveden posebnim Statutom i izbornim pravilima koje je nametnula međunarodna zajednica?
Apsolutno je skandalozno da su građani Mostara spriječeni izabrati svoje predstavnike i da su prisiljeni živjeti u takvim neizvjesnim okolnostima. Skandalozno je da se presude Ustavnog suda ignoriraju od Parlamenata.
Istina je da je Statut Grada Mostara nametnuo visoki predstavnik i da sadrži određene nedostatke, ako pomaže kriviti međunarodnu zajednicu za ove pogreške, pretpostavljam da je u to redu, ali to ne pomaže rješenju ovih problema. Grad Mostar ne zaslužuje situaciju u kojoj se nalazi, ali ova situacija je danas tu zbog odbijanja glavnih političkih stranaka da provedu presudu Ustavnog suda i omoguće održavanje novih izbora.
Ako neki nisu zadovoljni implikacijama presude, onda bi naknadno trebali raditi na tome da se izmijeni zakon, da se usvoji novi statut grada Mostara, ali ne na uštrb elementarne vrijednosti demokracije i poštovanja građana.
