Najpoznatiji “Sejdić - Finci” u vlasti je Igor Radojičić, višegodišnji predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske. Ovaj Crnogorac i visoki dužnosnik Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) jedan je od najboljih poznavatelja unutarnjih, ali i vanjskopolitičkih prilika i odnosa prema BiH i ovome entitetu. U središtu pozornosti vlasti RS-a gurnute su prošloga tjedna nakon što su donijele propis oko prijave prebivališta i boravišta kako bi spriječile fiktivne prijave samo za izbore, što je politički cilj koalicije “1. mart”. Za Večernji list govori o svim aktualnim temama u državi.
• Je li donošenje propisa oko prijave prebivališta povezano sa sprječavanjem povratka prognanika?
Apsolutno ne! Cijela priča ne bi postojala da je državni Parlament uradio svoj posao i usvojio zakon i prebivalištu i boravištu. Vijeće ministara je predložilo taj zakon, uz Tantalove muke je prošao Zastupnički dom, a u Domu naroda je bošnjački klub iskoristio sve moguće instrumente da ga blokira. Nakon što je upućen Ustavnome sudu, ovaj sud ga nije osporio i vraćen je u proceduru jer ne narušava vitalni nacionalni interes. Kada je došlo do glasovanja, počele su opstrukcije i blokade pa sada nitko ne može reći hoće li i kada se pojaviti u redovitoj proceduri. Zakon je bio usuglašen s međunarodnom zajednicom i možete primijetiti da u gužvama koje se stvaraju nemate reagiranje Europske unije.
• Zašto nema reakcije EU?
Pa zato jer je zakon usuglašen i kvalitetno napravljen po modelima i standardima koji vrijede u EU. Primjerice, gledali smo zakon o Hrvatskoj koji je ova pitanja manje-više slično uredio kako bi se izbjegle fiktivne registracije. Budući da državni Parlament nije mogao napraviti svoj posao, a mi imamo negativno iskustvo s fiktivnim prijavama prebivališta, RS je ušao u donošenje svoga akta. Tim više što je federalni Parlament usvojio još jedan zakon koji vidimo kao program koalicije “1. mart”. Cilj je dovesti tisuće, a oni govore i o 100.000 putujućih birača koji misle da sutra mogu promijeniti izborni rezultat.
• Molim objasnite na koji način?!
Ti putujući birači su danas u Srebrenici, sutra u Brčkom, a prekosutra mogu biti u Mostaru za lokalne izbore i potpuno promijeniti izbore ako nemate jasnu normu tko s obzirom na boravište može gdje glasovati. Ako se muftija Zukorlić mogao registrirati u Srebrenici, može to sutra napraviti u Mostaru. A njegovo prebivalište nije ni u Srebrenici ni u Mostaru. Zato želimo da se stvari iščiste. Sve što je rađeno kroz Vladu i Narodnu skupštinu jeste da smo praktično primijenili zakon koji se na državnoj razini opstruirao jer mi želimo onemogućiti zloupotrebe.
• Hoće li Željka Cvijanović biti kandidatkinja SNSD-a za člana Predsjedništva BiH?
Mediji su svašta objavljivali. Ali, ono što je činjenica jeste da SNSD do sada nije istaknuo nikoga kao kandidata za člana Predsjedništva BiH. Gospodin Radmanović koristi drugi mandat i po Ustavu više ne može biti predsjednik, što znači da mi trebamo novoga kandidata za člana Predsjedništva. Ističem, ne bez razloga, da to treba biti stvar koalicijskog sporazuma. Namjeravamo na sljedećim izborima nastupiti s dva koalicijska partnera, DNS-om i SP-om, s kojima smo u vlasti dva mandata, i postići suglasnost oko imena za kandidate.
• Morate razumjeti da su mediji “gladni” očekivanja oko imena tko će biti ti kandidati...
Sigurno je da to ne mogu biti ja, niti kao kandidat za Predsjedništvo BiH ili RS-a jer ista stvar vrijedi za manjine u pogledu mogućnosti kandidiranja za određene dužnosti. Mogu samo u parlamente.
• Ali, mogli biste možda u Sarajevsku županiju gdje kažu da su proveli presudu “Sejdić - Finci”?!
Hvala lijepo!
• Kako komentirate činjenicu da sada Europska pučka stranka (EPP) uoči izbora pokušava SDS priključiti u svoje članstvo, a administracija SAD-a, koja je nekada bila vama sklona, se također okreće oporbi i puše u njihova jedra kako bi rušili SNSD?
Pojednostavili ste stvar do kraja. Može se steći dojam da jedan dio međunarodne zajednice ima nešto slabiju i vlast u Banjoj Luci s umivenijom, konstruktivnijom i probobosanskom retorikom. Nema nikakve dvojbe da se te vrste poruka javno i tajno šalju Banjoj Luci. Mnogi potezi i retorika vlasti u Banjoj Luci na zapadu se ne doživljava dobro. U tome kontekstu je pomalo paradoksalno da se umivenija i probosanski orijentirana vlast vidi u SDS-u. To se čak vidi i kroz sarajevske medije.
• Postoji li i teorijska mogućnost da SNSD i SDS zajedno uspostave vlast nakon izbora?
U politici nikada se ne može reći nikad, ali je vjerojatnost takvog raspleta iznimno mala. S obzirom na to što se sve događalo u posljednje dvije godine, više vjerujem u sve druge kombinacije koje bi jedan ili drugi blok mogao napraviti, nego u veliku koaliciju SDS-a i SNSD-a.
• Je li vrijeme da međunarodna zajednica odustane od ambicija da slaže političke partnere, projicira pobjednike, intervenira oko uspostave vlasti kao što je bilo prije tri godine u FBiH s platformom?
U Banjoj Luci je skoro desetljeće etablirano stajalište da međunarodna zajednica u tim vrstama poslova nema svoje mjesto. Uspostava platformaške Vlade u FBiH je bio pogrešan čin OHR-a koji je izravno u tome sudjelovao, ali i dijela međunarodne zajednice. Upravo je to dovelo do silnih kriza manjinske vlade ili što je to već jer je teško naći naziv za tamošnju vlast. U RS-u nije u dva mandata bilo arbitriranja međunarodne zajednice i imali smo jasnu većinu i vlast. Najlošija varijanta bi bila da primjerice zastupnici koalicije “1. mart” sa 100.000 birača arbitriraju kod dva zavađena srpska bloka, a među kojima nijedan ne bi imao većinu. To bi bio i idealan teren za međunarodnu zajednicu da se uključi za arbitriranje. Nadam se da do toga neće doći.
• Jeste li očekivali snažniji odgovor od hrvatskih političara nakon posljednjih izbora kada je eliminirana većinska volja i pogaženo pravo naroda na predstavljanje u vlasti?
Kada govorimo o stereotipima, kaže se da Srbi žele jaču Republiku Srpsku, ako ne čak i secesiju. Bošnjaci žele centralizaciju, pa čak i državu bez entiteta i županija. To su etablirana mišljenja. No, u ovome trenutku vam netko teško može reći što Hrvati žele, je li to treći entitet, decentralizirana država, jedna trećina vlasti na svim razinama, je li to spajanje županija. Preciznog stava nema i dosta se lutalo oko toga pitanja. Mogući razlog za to je hrvatsko proljeće koje je ugasila međunarodna zajednica i dosta straha u izražavanju jasnih stavova i politika.
• Nakon ulaska Hrvatske u EU, i Zagreb s nešto jasnijim stajalištima govori o problemima Hrvata u BiH. Može li to biti poticaj da Hrvati budu glasniji?
Jako je zanimljivo pratiti odnos EU-a nakon 1. srpnja prošle godine kada je Hrvatska ušla u Uniju. Došlo je do određenog korigiranja stajališta. Posljednja rezolucija Europskog parlamenta o BiH iz veljače ove godine je vrlo različita od prethodnih. Tu se vidi vrlo snažan upliv hrvatskih eurozastopnika. Malo je ljudi primijetilo da se u interpretaciji presude “Sejdić - Finci” uopće ne govori o rješavanju pitanja manjina, nego ravnopravnosti konstitutivnih naroda, što je bez sumnje jasan znak pokušaja poticanja rješavanja hrvatskog pitanja.
• Kako po vama riješiti hrvatsko pitanje?
U “Sejdić - Finci”, koji nije hrvatsko pitanje, otvorio se taj problem. Stav iz RS-a je bio jednostavan, birat ćemo jednog člana Predsjedništva, a u Federaciji BiH ćemo podržati što se god dogovore. A dogovoriti se nisu mogli. Bit bi trebala biti, oko čega su se svi složili, da nitko neće drugome nametati narodne predstavnike u vlasti. Očito se to pitanje neće riješiti do izbora. Bilo kakva odluka u FBiH oko izbora dva člana Predsjedništva neminovno za sobom vuče pitanje unutarnjeg uređenja ovog entiteta. Ako stvarate dvije izborne jedinice, vi de facto prekrajate FBiH. Čak i ponderirani izbor vodi teritorijalnom preustroju.
• Dosta je velikih riječi izrečeno oko novog pristupa Europske unije. Vidite li vi jasne konture tog novog pristupa?
To je još uvijek plivajuća priča. EU je 28 zemalja. Kada razgovarate s diplomatima primijetit ćete vrlo različite pristupe i poprilično nesuglasje oko odnosa prema BiH. Dugo se u Bruxellesu, čak i prije nego je kolabrirao “Sejdić - Finci”, razgovaralo oko novih politika prema BiH. Stajališta Zagreba i ministrice Pusić primjerice nisu prihvaćena od nekih zemalja EU-a. Različite su i inicijative Velike Britanije, Njemačke, Austrije oko same BiH. I u samom EU su izbori, što će dovesti do određenih personalnih promjena. No, ja ne vjerujem u dramatične promjene. Od Daytona naovamo postoji jedna mantra Washingtona, Moskve i Bruxellesa koja se svodi na potporu teritorijalnom suverenitetu i integritetu BiH, gdje je u jednome trenutku prije 5-6 godina u američkoj diplomaciji dodana jedna riječ s dva ‘živa’ entiteta. To jedini novi značajan detalj u politici strateških pravaca u zadnjih 20 godina. Teško je vjerovati da je EU spreman dramatično promijeniti politiku prema BiH bez Washingtona. To je naprosto nevjerojatno.
• Hoće li se RS odcijepiti i biti novi Krim kako najavljuju analitičari?
Ne volim te usporedbe! Kada je došlo do proglašavanja Kosova neovisnim, zapadni stav je bio da je to jedinstven slučaj i da ga se ne može uspoređivati s bilo čime drugim. Pa ste imali Abhaziju, Osetiju, Krim, imate referendum u Škotskoj i svaka od tih situacija je jedinstvena. Po našem stajalištu, međunarodno pravo je narušeno jednostranim priznavanjem Kosova, ali i Slovenije, Hrvatske, BiH koje je kasnije vodilo sukobima u Jugoslaviji. Zato od tada teško možete držati konzistentan stav o teritorijalnom integritetu i suverenitetu država. Nema dvojbe da bi javno mnijenje ovdje voljelo vidjeti što samostalniji RS u različitom rasponu. Bilo da se radi od većeg suvereniteta od BiH pa do samostalnog statusa. Ali, ne treba smetnuti s uma da je ovo područje u posljednjih 125 godina bilo uređeno uglavnom na temelju međunarodnih sporazuma. Daytonski sporazum je međunarodni dokument koji uz jamstvo velikih sila uređuje unutarnja pitanja zemlje.
• Je li RS postao ruski igrač u regiji?
Neki imaju takvu percepciju iz njima znanih razloga...
• To je i bivši visoki predstavnik Paddy Ashdown ustvrdio!
Ashdown je čovjek koji ima problem s RS-om i koji pronalazi vještice na ovom području. Moram vas podsjetiti da su nas optuživali da smo proizraelski orijentirani jer smo u Vijeću sigurnosti podržavali njihove stavove u sporu s Palestinom koju je podržavalo Sarajevo. Prije nekoliko godina u Libiji smo podržali intervenciju. “Problem” je nastao što je Rusija ušla s jasnim investicijama ovdje. Rafinerija nafte koja je bila u korovu danas radi, proizvodi, ljudi su zaposleni zahvaljujući ruskom partneru. Tu je i Sberbanka, zanimanje za plinifikaciju kroz Južni tok, izgradnju Termoelektrane Ugljevik... Stranim diplomatima jasno kažem, uz dužno poštovanje, ali nađite mi krupnog britanskog investitora u RS-u premda ih nitko nije odbio. Dapače. Postoji i jasno zanimanje kineskih investitora. Zapadna politika, kada je u pitanju RS, puno više ostaje na razini politike, a malo se realnih investicija vidi u realnome sektoru.
