Buđenje usred noći, prekriveni znojem, uz drhtanje i ubrzan rad srca zbog noćne more, nikada nije ugodno iskustvo. Čini se i da neki ljudi češće doživljavaju ove neugodne snove, a znanstvenici sada imaju teoriju zašto je to tako. Istraživači s nekoliko američkih sveučilišta, uključujući Oregon State, Arizona, Tampa i Whitworth, sugeriraju da usamljenost može povećati sklonost lošim snovima, piše The Sun.
I usamljenost i poremećaji spavanja ozbiljni su javnozdravstveni problemi, kaže istraživač Colin Hesse. Oba stanja povezana su s većim rizikom od srčanih bolesti, moždanog udara i prijevremene smrti. Također, ovo istraživanje dodatno naglašava negativne učinke usamljenosti na zdravlje, navode znanstvenici.
Njihova studija oslanja se na evolucijsku teoriju usamljenosti, koja sugerira da je usamljenost razvijena kako bi nas upozorila na nedostatak društvenih veza. Dr. Hesse, direktor Fakulteta za komunikaciju na OSU-ovom College of Liberal Arts, objašnjava: ‘Kada ljudska potreba za snažnim vezama nije zadovoljena, dolazi do fizičkog, mentalnog i društvenog pogoršanja’.
Dodao je kako je usamljenost evolucijski signal, sličan gladi ili umoru, koji nas upozorava kada su naše potrebe za međuljudskim vezama neispunjene. Ovo istraživanje slijedi nakon nalaza sa Sveučilišta Harvard, koji su pokazali da usamljenost može povećati rizik od moždanog udara za 56%. Ranije je društvena izolacija povezivana sa srčanim bolestima, depresijom, demencijom i dijabetesom.
Osim što negativno utječe na naše budno stanje i cjelokupno zdravlje, usamljenost također može utjecati na kvalitetu sna, uzrokujući češće noćne more, tvrde znanstvenici. U najnovijoj studiji ispitano je 1600 odraslih Amerikanaca u dobi između 18 i 81 godine.
Rezultati su pokazali da ljudi koji se osjećaju usamljeno imaju veću vjerojatnost da će doživjeti češće i intenzivnije noćne more. Iako je važno napomenuti da rezultati pokazuju korelaciju, a ne izravnu uzročnost, istraživači su identificirali stres kao ključnu poveznicu između usamljenosti i učestalosti noćnih mora.
Uz stres, drugi čimbenici koji povezuju usamljenost s noćnim morama uključuju zabrinutost, anksioznost i stanje pojačane budnosti. Osobe koje se osjećaju usamljeno sklonije su doživljavanju ovih mentalnih stanja, što je pak povezano s češćim i intenzivnijim noćnim morama.
Dr. Hesse naglašava važnost kvalitetnog sna za kognitivno funkcioniranje, regulaciju raspoloženja, metabolizam i druge aspekte dobrobiti. Zbog toga je ključno istraživati psihološka stanja koja ometaju san, a usamljenost je među njima ključna.
Iako je prerano govoriti o konkretnim intervencijama, rezultati studije sugeriraju da bi liječenje usamljenosti moglo pomoći u smanjenju učestalosti noćnih mora, što bi se moglo ispitati u budućim kliničkim studijama. Usamljenost se često opisuje kao stanje uma koje uzrokuje osjećaj praznine, izolacije i nepoželjnosti. Iako se razlikuje od društvene izolacije, može se pogoršati s vremenom.
Što se tiče liječenja noćnih mora kod odraslih, ono ovisi o uzroku. Ako su noćne more uzrokovane traumatičnim događajem, liječnici mogu preporučiti psihološko savjetovanje. Ako postoji zdravstveno stanje koje utječe na san, liječenje će se usredotočiti na upravljanje tim stanjem.
