Ako je život mogao biti lijep Robertu Benigniju, možemo i mi u doba pandemije koja će proći sačuvati privid da živimo isto kao i prije uz dozu humora s kojim je suživot s virusom podnošljiviji. Ne trebamo ništa više nego ostati normalni i ljudi koji misle i na druge, koji poštuju sebe i sve druge ljude oko sebe. Je li to lako ove jeseni i zime, pitamo poznatog splitskog psihijatra Ivana Urlića iza kojeg su desetljeća profesionalnog i životnog iskustva.
A Urlić nam na to uzvraća citatom etnologa Ljube Stipišića “Vrati se, čovječe, sebi dok još imaš kome”, dodajući da je sada kao nikad važno da se vratimo sebi dok se nismo izgubili u ovim maglovitim vremenima.
Strpljivi i tolerantni
– Na teška pitanja nema lakih odgovora, situacija za današnju generaciju je složena jer smo suočeni s teškim razdobljem, egzistencijalno, ekonomski, socijalno, intimno... Kako se suprotstaviti negativnom utjecaju koji na društvo ima globalna pandemija? Trebamo biti pametni i mudri, a biti mudar teže je nego biti pametan. Ova pandemija je razotkrila da proživljavamo krizu poštovanja kao vrijednosti, ne poštujemo ni sebe ni drugoga. Moramo znati da svaka osoba, bila ona novorođenče ili osoba koja se približila stotoj, zaslužuje naše poštovanje i da joj uljepšamo i olakšamo život. Ako nećemo vjerovati u moralne vrijednosti, što će nam kafići, restorani u kojima se družimo, kina i kazališta!? Najbolje je da onda odemo u šumu i džunglu – poručuje Urlić ističući da je sada važno zapitati se što čini bit naše civilizacije i vjerujemo li u temeljne vrijednosti.
Trebamo, kaže, biti strpljivi sa sobom i svojim načinom razmišljanja u odnosu na prihvatljivost tog razmišljanja prema našim bližnjima i susjedima, tolerantni da izdržimo naše razlike i ponašamo se prema drugima onako kako bismo željeli da se oni ponašaju prema nama.
– Važni su sada naši interesi i hobiji, opazio sam da su polja puno obrađenija nego prije, ljudi su osjetili potrebu da se prizemlje, budu u doticaju i razgovoru sa zemljom koja im daje plodove, neovisno o tome uzgajaju li cvijeće ili hranu. Ako sada nije pametno previše se družiti u zatvorenom prostoru, ako ne možemo pozivati ljude u goste, okrenimo se prirodi koja osvježava duh i tijelo, šetnji, trčanju, planinarenju. Svaki kraj ima svoje šetnice, nadohvat ruke su nam more i jezera uz koje se možemo rekreirati a da nikog ne ugrožavamo. Ako smo uskraćeni za kina i kazališta, postoje knjižnice, a knjige su naš vjerni prijatelj kojim se obogaćujemo. Religiozni ljudi svoje misli mogu oplemenjivati u razgovoru s Bogom. Eto, nismo sasvim osiromašeni, udar virusa zahtijeva da se okrenemo načinu života koji smo dosad zanemarili. Čovjek ne može bez kretanja, no današnji čovjek luta jer je kretanje postalo sebi samom svrha pa većina ljudi ide do parkinga gdje im je auto. Kuće i stanovi postali su spavaonice, nisu više topla ognjišta jer vatra i toplina sada isijava iz TV-a, a ljudi žive zajedno, ali otuđeni jedni od drugih. Zamislimo se nad time i kako vratiti toplinu u svoje domove, humor i vedrinu, inače smo u opasnosti da rastu svađe i agresivnost – govori Urlić.
Važno je zadržati vedar duh
Pitamo ga ne dramatiziraju li ljudi previše oko korone i nametnute nam (samo)izolacije koja će potrajati do proljeća jer je stoput teže bilo u ratu, no Urlić na to uzvraća:
– U ratu je Hrvatska bila ujedinjena protiv neprijatelja koji je okupirao našu zemlju, a danas smo podijeljeni jer i zbog banalne stvari kao što je nošenje maski postoji otpor, jer neki smatraju da je virus izmišljotina. Ti ljudi su manje civilizirani i kulturni nego što misle da jesu – govori Urlić. Ljiljana Kaliterna Lipovčan, voditeljica Centra za istraživanje kvalitete življenja Instituta Ivo Pilar, smatra pretjerivanjima kad neki govore da ćemo zbog korone svi poludjeti, razviti mentalne poremećaje.
– Nećemo umrijeti ako ne možemo ići u kina, kafiće i putovati, budimo odgovorni prema sebi i drugima i idemo dalje dok se ne pronađe cjepivo. Pa neće pandemija trajati cijelu vječnost, u pitanju je pola godine ili nekoliko mjeseci dok ne dobijemo cjepivo. Mislim da je ova cijela situacija nula prema ratu u kojem smo bili. Naravno, najviše su pandemijom pogođeni stariji jer je njima počelo odbrojavanje života zbog dobi, a život im je sada stao. Mlađi su otporniji. Važno je zadržati vedar duh i lakše ćemo prebroditi pandemiju – zaključuje Kaliterna Lipovčan.
