Na dnevnom redu današnje izvanredne sjednice Doma naroda Parlamenta FBiH uz ostalo je i zakon o radu. Prijedlog zakona koji je nedavno utvrdila Vlada FBiH u javnosti je podigao dosta prašine, ali i izazvao mnoštvo negativnih komentara koji zaslužuju detaljnu analizu zbog čega je predloženi zakon koji regulira prava radnika u FBiH uglavnom dočekan “na nož”. Prije svega, razlozi za donošenje novog zakona o radu imaju uporište u 81. konvenciji Međunarodne organizacije rada čiji je potpisnik BiH.
Veća socijalna pravda
Jedan od ciljeva donošenja novog zakona je i postizanje višeg stupnja usklađenosti propisa s međunarodnim konvencijama koji bi trebao rezultirati ostvarivanjem većeg stupnja socijalne pravde. Svi oni koji su za europske integracije ne bi trebali biti protiv zakona koji prava radnika u FBiH nastoji približiti pravima radnika u EU. Zakon o radu koji je utvrdila Vlada FBiH ne donosi nikakve drastične promjene u oblasti prava radnika u odnosu na važeći zakon. Među novostima koje donosi novi zakon je i način zasnivanja radnog odnosa koji počinje stupanjem na rad, a ne potpisivanjem ugovora. Izmjene je pretrpio i način sklapanja ugovora o radu te se ugovor zaključuje isključivo u pisanoj formi, a ne i u usmenoj kao do sada. Ako poslodavac ne zaključi ugovor s radnikom, a radnik za njega obavlja poslove uz naknadu, smatra se da je zasnovan radni odnos na neodređeno vrijeme. Novina je i rješavanje radno pravnog statusa direktora koji ne mora biti u radnom odnosu. Prvi put novi zakon uvodi i pojam mobbinga. Svi oblici nasilja nad radnicima detaljno su razrađeni člankom 9. Prava radnika dodatno bi trebala biti zaštićena i obvezom poslodavca da radniku u roku od 15 dana dostavi presliku prijave na obvezno osiguranje čime bi se trebala izbjeći masovna pojava rada “na crno”. Tomu bi trebala doprinijeti i oštrija kaznena politika i povećanje kazni za neprijavljivanje radnika na iznose od 5000 do 10.000 KM za jednog neprijavljenog radika. Novi zakon na drugačiji način tretira osobe s invaliditetom, malodobne radnike, pripravnike i volontere. Jasno je propisano kako poslodavac ne smije odbiti zaposliti trudnicu, niti joj smije dati otkaz tijekom trudnoće. Pored toga, majka ili otac novim zakonom dobivaju pravo na pola radnog vremena do treće godine života djeteta. U slučaju otkaza invalidnoj osobi, poslodavac je dužan isplatiti najmanje 50 posto višu otpremninu od zakonom propisane. Za zapošljavanje malodobnih osoba potrebna je suglasnost staratelja. Novim zakonom detaljnije je uređena i oblast noćnog rada. Radnik u noćnoj smjeni najduže može uzastopno raditi jedan tjedan dok se uređenje izmjena smjena dosad reguliralo kolektivnim ugovorom, pravilnikom ili ugovorom o radu. U potpunosti se regulira posebna zaštita radnika koji rade noću. Kod prijema pripravnika došlo je do izmjena u smislu da su brisane odredbe kojima se ugovor u pisanoj formi dostavlja mjerodavnoj službi za zapošljavanje radi evidencije i kontrole. Brisana je i odredba o obvezi poslodavca da osigura pripravnika od ozljede na radu i profesionalne bolesti, kao i odredba reguliranja zdravstvenog osiguranja preko službe za zapošljavanje. Brisano je i pravo pripravnika na odmor tijekom radnog dana, kao i tjedni odmor. Izmijenjena je i visina plaće pripravnika na 70 posto umjesto dosadašnjih 80 posto plaće utvrđene za poslove za koje se osposobljava.
Navedena prava iz oblasti osiguranja nisu uskraćena osobama koje se stručno osposobljavaju bez zasnivanja radnog odnosa (volonteri). Volonterski rad novi zakon definira kao stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa. U skladu s Europskom socijalnom poveljom, zajamčen godišnji odmor povećava se s 18 na 20 radnih dana, a najduže vrijeme korištenja godišnjeg odmora na 30 radnih dana. Pri tom ostaje obveza poslodavca da radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, a to mu se pravo ne smije uskratiti, isplaćuje puni iznos plaće. Radnik koji se prvi put zaposli ili ima prekid između dva radna odnosa duži od 15 dana, umjesto dosadašnjih 8, stječe pravo na godišnji odmor nakon 6 mjeseci neprekidnog rada. Novost je i da radnik koji ne iskoristi prvi dio godišnjeg odmora, nema pravo prenošenja preostalih dana u iduću godinu. Novim zakonom definiran je način korištenja godišnjeg odmora. Radniku se otvara mogućnost i rada izvan prostorija poslodavca te jamči jednakost plaće za istu vrstu posla. Među novostima je i povećanje vremena rada na određeno vrijeme s 2 na maksimalno 3 godine.
Novi zakon donosi i program zbrinjavanja radnika koji, uz ostalo, definira i visinu iznosa otpremnine za koju obračunska jedinica ne može biti niža od jedne trećine plaće koja je radniku isplaćivana kod posljednjeg poslodavca u posljednja tri mjeseca radnog angažiranja. Kod oblasti otkaza ugovora o radu, jedna od najvažnijih izmjena je da je poslodavac prije zapošljavanja drugih radnika, dužan ponuditi zaposlenje onim radnicima čiji su ugovori o radu prethodno otkazani. Novi zakon poslodavcu daje mogućnost da, u iznimnim slučajevima, privremeno rasporedi radnika na drugo radno mjestu najduže na 60 dana tijekom godine bez izmjene visine plaće i naknada koje prima na svome radnom mjestu. Do promjene je došlo i u programu zbrinjavanja viška radnika.
Poslodavac koji zapošljava više od 30, umjesto dosadašnjih 15 radnika, a koji u razdoblju od iduća tri mjeseca namjerava otpustiti najmanje petoricu radnika, umjesto dosadašnjih više od 10 posto, dužan je konzultirati se s vijećem zaposlenika i sindikatom. Obveza donošenja pravilnika o radu po novom zakonu odnosi se na poslodavca koji zapošljava više od 30 radnika, umjesto dosadašnjih 15. Pravo na formiranje vijeća zaposlenika imaju radnici kod poslodavca koji zapošljava najmanje 30, umjesto dosadašnjih 15 zaposlenika. U članku koji regulira obvezu isplate plaća uvedeno je i plaćanje po radnom učinku.
Zakonom je propisana i obveza poslodavca uz svaku isplaćenu ili neisplaćenu plaću radniku dostaviti platnu listu. Uređena je oblast izuma predmeta industrijskog dizajna i tehničkog unapređenja radnika. Izumi radnika ostvareni na radu pripadaju poslodavcu, a radnik ima pravo na naknadu, dok je dosadašnjim zakonom poslodavac imao pravo prečeg otkupa izuma prema ponudi zaposlenika. Detaljno je razrađen nadzor nad prijemnom propisa o radu, odnosno precizirana je djelatnost inspekcija rada.
Udruživanje u sindikate, ni po novom zakonu nije obvezno, a radnik koji nije član sindikata ne smije biti predmetom diskriminacije. Uvjet za postojanje sindikata je članstvo najmanje 20 posto zaposlenih od ukupnog broja zaposlenih kod tog poslodavca. Zakonom su posebno regulirana prava radnika izabranih na profesionalnu dužnost u sindikatu. Sindikate u FBiH čeka posao usklađivanja kolektivnih ugovora u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu novog zakona. Kolektivni ugovori zaključivat će se na određeno vrijeme, ne duže od 3 godine.
U navedenim odredbama se, vjerojatno, kriju razlozi otpora novom načinu reguliranja prava radnika u FBiH. Poznato je da su kolektivni ugovori na razini FBiH tako i županija najveći generatori deficita. Plaće i naknade zaposlenim u javnim poduzećima priča su za sebe. Treba naglasiti da plaće nisu najveći ni glavni problem. Tu su razna primanja i naknade o kojima zaposleni u realnom sektoru mogu samo sanjati poput regresa koji su veći i od prosječne plaće, ili jubilarnih nagrada za pet, deset, odnosno svakih pet ili deset navršenih godina staža. Regres ili jubilarna nagrada za radnika u realnom sektoru je misaona imenica, a za zaposlene u nerealnom sektoru stavka iz kolektivnog ugovora za koju se bore sudskim putem.
Kritike na zakon
Važno je podsjetiti i da je donošenjem novog zakona o radu krenula Vlada Nermina Nikšića, bivšeg premijera FBiH i aktualnog predsjednika SDP-a BiH, koji je jedan od najoštrijih kritičara prijedloga zakona o radu koji je aktualizirala sadašnja Vlada FBiH. Nacrt zakona o radu parlamentarnu proceduru je prošao u ožujku 2012., nakon čega je, sukladno zakonu, uslijedila javna rasprava. Prema mišljenju Ureda za zakonodavstvo i usklađenost s propisima EU, zaključeno je da se radi o istovjetnom tekstu s tim da su izvršene određene izmjene pojedinih odredaba s ciljem da budu jasnije i preciznije kako prigodom primjene u praksi ne bi dolazilo do različitog tumačenja i postupanja. Iz toga proizilazi da su Nikšićeve kritike usmjerene na predlagača, a ne na zakon. I adresa na koju se šalju kritike dobrim je dijelom pogrešna. Idu uglavnom na Fadila Novalića (SDA), predsjednika Vlade, i Jelke Milićević (HDZ BiH), zamjenice predsjednika Vlade FBiH, iako je formalno predlagač zakona Ministarstvo rada i socijalne politike FBiH na čijem je čelu Milan Mandilović, DF-ov ministar u ostavci.
Upravo Mandilovićevo ministarstvo odigralo je vodeću ulogu u donošenju ovoga zakona te u najvećoj mjeri nosi teret njegove provedbe. Pitanje je kako je DF-ov ministar mogao staviti zakon o radu na dnevni red Vlade FBiH dok je predsjednik DF-a Željko Komšić rekao kako zastupnici i izaslanici DF-a u Parlamentu zakon neće podržati.
