Iz tiska je izašla knjiga 'Krik hrvatskih disidenata i disonanca Zapada' Julienne Bušić, u kojoj je pozornost posvećena dinamičnim i kompleksnim odnosima između Sjedinjenih Američkih Država, njihovih obavještajnih službi i Jugoslavije tijekom Hladnog rata, koja je iz svojih interesa podržavala održavanje represije i režima. Autorica analizira kako su ključni geopolitički faktori oblikovali odnos zapadnih sila prema Jugoslaviji, ali i prema hrvatskim disidentima koji su često ostajali marginalizirani u političkim i medijskim krugovima. Do 1948. godine, Josip Broz Tito bio je među najodanijim saveznicima Moskve. No, nakon šizme sa Staljinom, Zapad je procijenio Jugoslaviju kao ključnog partnera u nesvrstanom bloku, čime je postala važna geostrateška točka u balansiranju utjecaja između Sovjetskog Saveza i NATO-a.
Jugoslavija kao tampon
George Kennan, arhitekt Hladnog rata i tvorac doktrine "suzbijanja", istaknuo je važnost stabilnosti Jugoslavije u svojoj procjeni da bi razbijanje države uzrokovalo kaos na Balkanu. Bušić ističe da su hrvatski disidenti, poput Bogdana Radice, Brune Bušića i Franje Tuđmana, bili sustavno ignorirani u američkim medijima, dok su pojedinci poput Milovana Đilasa i Mihajla Mihajlova uživali značajnu medijsku i političku pažnju. Razlog za ovu razliku autorica vidi u organskoj povezanosti američkih obavještajnih agencija poput CIA-e s glavnim medijskim kućama, što je omogućilo selektivan plasman informacija. Primjer je novinar Cyrus Sulzberger iz The New York Timesa, kojeg je Carl Bernstein u članku za Rolling Stone prozvao kao suradnika CIA-e. Sulzberger je, navodi Bušić, često prenosio informacije koje mu je dostavljala agencija, dok su ključni događaji poput ubojstva Brune Bušića ostali gotovo neprimijećeni u zapadnim medijima. Prema Bušić, američke administracije odobrile su politiku zaštite Jugoslavije kao cjeline, čak i pod cijenu ignoriranja glasova hrvatskih disidenata. Taj stav trajao je sve do kraja Hladnog rata, kada su se promijenile političke okolnosti. CIA nije provodila aktivne obavještajne operacije protiv Jugoslavije, smatrajući je korisnim partnerom u borbi protiv sovjetskog utjecaja. Bušić kroz intervjue i analize ističe kako marginalizacija hrvatskih disidenata nije samo povijesni fenomen već i primjer trajne simbioze obavještajnih službi, politike i medija. Njeni zaključci osnažuju raspravu o ulozi medija u oblikovanju političke stvarnosti i važnosti transparentnosti u demokratskim društvima. Ova knjiga nije samo retrospektiva već i upozorenje o trajnim utjecajima tajnih službi na javni diskurs i sudbine marginaliziranih glasova.
Spisateljica, aktivistica ...
Julienne Bušić je američko-hrvatska spisateljica, prevoditeljica i politička aktivistica poznata po svojoj ulozi u borbi za hrvatsku nezavisnost tijekom 1970-ih godina. Rođena je 1948. godine u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje je studirala književnost i antropologiju. Postala je poznata u kontekstu političkih akcija koje su poduzimali hrvatski emigranti, uključujući njezina muža Zvonku Bušića, kako bi privukli međunarodnu pažnju na tadašnje stanje u Jugoslaviji.
