Teška materijalna situacija u cijeloj zemlji, a samim tim i u Mostaru, nezaposlenost i besparica, tjera građane da se snalaze kako znaju i umiju.
U Mostaru se tako sve češće znaju vidjeti štandovi na kojima se prodaje voće i povrće, ali ne samo to, tu su i još neki artikli poput meda, džema, ljekovitih trava, čajeva i slično.
Ne bi to bilo ništa čudno, međutim, ti štandovi se nalaze po gradskim kvartovima, takoreći "usred grada", a ono što nude vrlo malo se, ili čak nimalo ne razlikuje od ponude na mostarskoj gradskoj tržnici.
"Trgovine na otvorenom"
Vlasnici tih "trgovina na otvorenom" se kunu da je njihova roba prva klasa, prava domaća. Ovakvi štandovi u središtu grada nisu od jučer, već nekoliko godina moglo se primijetiti kako neki građani, po godinama bi se reklo umirovljenici, stidljivo, malo pomalo i s dozom opreza izlažu svoju robu na improviziranim štandovima, najčešće pored svojih automobila.
No, zadnjih godinu ili dvije, broj takvih štandova uveliko je porastao, a na uličnu prodaju u središtu grada može se naići u skoro svakom kvartu u gradu na Neretvi.
U skoro svakom kvartu
Dubrovačka, Ulica hrvatske mladeži, naselje Bijeli brijeg, Ulica kraljice Katarine, Franjevačka ulica..., samo su neka mjesta na kojima egzistiraju spomenuti štandovi.
Do prije nekoliko godina prodavci na gradskoj tržnici vodili su "bespoštedan rat" s trgovcima na crno, ljudima koji su svoje štandove postavljali netom uz tržnicu i tako izbjegavali plaćanje stolova, a samim tim svoje artikle prodavali po nižoj cijeni.
Već neko vrijeme o tom "ratu" ništa se ne čuje, prodavci na tržnici sada se žale samo na Konzum kojemu nikako ne mogu cjenovno konkurirati te komentiraju onu uobičajeno "narod nema para".
Na pitanje koliko se isplati ulična prodaja voća i povrća doista je teško dati točan odgovor, no s obzirom da iz godine u godinu broj uličnih prodavača raste, sigurno je da izvjesne zarade ipak ima.
Isto tako, s obzirom da ljudi, kako već spomenusmo na početku ovoga teksta, nemaju posla, a ni neke naznake da bi do istog mogli doći, ovakav način zarade je u svakom slučaju bolji nego oslanjanje na nečiju pomoć i život koji će ovisiti o blagonaklonosti drugoga.
