Kada se otvori neko novo poduzeće u BiH, pa i manjeg opsega, a da ranije nije poslovalo pod nekim drugim imenom ili sumnjivim okolnostima, to u najmanju ruku postaje senzacija, a gašenja tvrtki su, nažalost, bolna svakodnevica, piše Večernji list BiH.
Posljednji podaci pokazuju da je u BiH u tjedan dana u travnju 37 poduzeća otišlo u stečaj ili likvidaciju. To je samo nastavak negativnog trenda. Sjetimo se da smo u prva dva tjedna na početku ove godine ostali bez čak 65 tvrtki.
Bez "zlatnog" uvoda u krizu
Već danima slušamo o tome kako će pandemija, zatim i rat doprinijeti najvećoj krizi koju je današnji naraštaj vidio, a nažalost, sav neki optimizam koji se odnekud probudi pobijaju ovakvi podaci. Da će ova kriza ne samo nadmašiti one koje je današnji naraštaj doživio nego biti i gora od Velike depresije od 1929. do 1933. godine, smatraju mnogi analitičari, pogotovo zbog činjenice da je tadašnja kriza imala tzv. zlatne dvadesete godine, a ovaj naraštaj još se oporavlja od 2008., 2009. i tako dalje te mi nismo imali "zlatne desete godine" da nam malo olakšaju u svemu. - Neki misle da će ova kriza biti mnogo veća od one 1933. godine, koja je dosad bila redoviti sadržaj svih ekonomskih udžbenika kao najveća ekonomska kriza. Svi predviđaju, najumniji ekonomski ljudi, da je ovo mnogo veća kriza i da se svijet nikad nije upustio u ovoliku avanturu da ima mnogo više novca nego što ima roba - ispričao je ekonomski analitičar Aleksa Milojević. Nevjerojatno je kako su dvije godine i u njima dva globalna događaja - pandemija koronavirusa i rat najvećih proizvođača hrane - razobličili svjetsku scenu, pa se ispostavilo da su i one zemlje koje smo smatrali gigantima u ekonomskim razmjerima itekako ovisne o uvozu. Kada njemački dužnosnici govore o krizi bez presedana, zapitajmo se samo gdje smo mi koji smo u raznoraznim krizama već stoljećima, a iz prošlosti ništa nismo naučili, nego uglavnom promatramo i čekamo kakav-takav kraj loše situacije. Sugovornik iz gospodarske branše, koji je zatvorio svoj obrt i otišao u "obećanu zemlju", ogorčen je upravo tim nečinjenjem bilo čega u BiH. - Morao sam napustiti BiH u prvoj godini pandemije. Dugo je to tinjalo u meni, a onda ona zatvaranja, pa ograničenja u večernjim satima i tako sam odlučio krenuti trbuhom za kruhom. Da se ne lažemo, nije mi idealno, kuću dijelim s nekoliko ljudi s kojima se pokušavam sporazumjeti, ali došao sam s ciljem zaraditi i nemam se pravo sada žaliti na svaki nedostatak. Plaća je redovita, osiguran sam, a ponuda već imam i za promjenu tvrtke jer ovdje tako sve funkcionira. Poznajem osobu iz BiH koja je promijenila četiri tvrtke u godinu dana. Praktički jedan dan ode, drugi dan nađe posao. Radim i dodatni posao. U BiH, da je promijeniti mentalitet i političara i gospodarstvenika i radnika, možda bi se nešto moglo, ali ovako mi ne pada na pamet da se vratim - priča nam.
Gore sutra
Kaže da se u Njemačkoj osjeti nervoza zbog ruske invazije, ali da se stalno traže načini kako ublažiti situaciju. - Naravno da nikome nije svejedno jer rat lako može izmaknuti kontroli, a poseban je problem što je Njemačka "neizravno" u ratu, srećom, bez ljudskih žrtava. Međutim, ovdje se traže rješenja. U BiH to nije slučaj. Stotine tvrtki su ugašene od početka godine, najavljuju se daljnje propasti jer je rad obezvrijeđen, ali rijetki se brinu zbog toga. A ja odavde, da imenom i prezimenom objašnjavam što bi trebalo, ne pada mi napamet, dizao sam glas dok sam živio u BiH nekoliko puta, izlazio i na neke sitne prosvjede, pa nije urodilo plodom - zaključio je sugovornik. Dok čekamo neki rasplet ove situacije, a koja može potrajati, poduzetnici i obrtnici stavljaju ključ u bravu, radnici zovu svoje vani da vide ima li posla, zemlja strepi od goreg sutra..., a nada u bolje sutra sve više blijedi.
