Na tržištu rada sve je teže pronaći majstore, vozače, kuhare, konobare. Većina njih, zbog niskih plaća, napustila je BiH. Pa sada za ovim zanimanjima vape i poslodavci i građani.
Dnevnica i do 100 KM
Za pomoć u molerskim radovima, Samir Omić davao je dnevnicu i do 100 KM. Ali odziv je slab. U poslu mu je samo pomagao osamdesetogodišnji susjed, a nudio je posao i mladima.
“Ali su neodgovorni, neće dođi. Jedan dan dođe, drugi dan ne dođe. Prisiljen si sam ići raditi”, kaže za N1 moler, Samir Omić.
S istim problemom suočava se i sarajevski stolar Salko Krešo, koji se ni u umirovljeničkim danima ne odriče posla.
“Neće nitko ništa, neće ni da pomogne. Obišao sam pola svijeta, tu sam, imam svoju radnju. Ne znam živ što ću od posla. Meni je 75 godina, a 15 godina sam u mirovini", priča Krešo.
Da je sve teže pronaći majstore za ‘kućne’ poslove, svjedoče i građani:
“Malo ih je, preskupi su. I što se tiče električara i molera i ovih za pločice”, kaže jedna građanka.
“Opet, oni samouki, nekog kova starijih godina, oni kao nešta znaju. Ovo ostalo ništa”, dodaje druga.
A osim majstora, na tržištu rada između ostalog, nedostaje i kuhara, vozača, IT stručnjaka, konobara.
Deficitarna zanimanja
Kako bi se za deficitarna zanimanja odlučio što veći broj mladih ljudi, kao vjetar u leđa u SŽ, resorno ministarstvo daje stipendije u vrijednosti od 1300 KM za 335 učenika.
“Odlučio sam se za smjer elektroničar telekomunikacija. Većinom su svi željeli viši smjer, višu školu, gimnaziju, ekonomsku. Ja sam bio realan, zadovoljan sam s ovim smjerom, jer više volim programiranje”, kaže Alen Žiko, učenik Željezničkog školskog centra.
“Mi na CNC strojevims imamo programe po kojima radimo razne oblike materijala, vršimo obradu materijala i rezanje materijala”, priča učenica Srednjoškolskog centra “Nedžad Ibrišimović” iz Ilijaša, Ajla Huseinović.
