Nakon više od 60 godina provedenih u ljubavi, u Ljubuškom su ovog vikenda jedno za drugim umrli supružnici Vinka i Blago Alilović čija je ljubavna priča nedavno ganula mnoge.
Najprije je u subotu, 4. srpnja u 85. godini života umrla Vinka, a dan kasnije, u nedjelju 5. srpnja, vjerojatno od tuge za voljenom suprugom, preminuo je i 87-godišnji Blago koji je posljednje dane života proveo brinući se o njoj.
Vinka je pokopana jučer na mjesnom groblju u Hrašljanima, a na dan njezina pokopa preminuo je Blago koji je sahranjen u ponedjeljak.
Podsjetimo, njihova priča je krajem prošle godine objavljena u medijima nakon što je Vinka završila u hospiciju, a Blago ju je svaki dan obilazio i njegovao.
Vinka je oboljela od demencije, ali i psihoorganskog sindroma i nemogućnosti samostalnog hranjenja.
Hranila se preko nazogastrične sonde, cjevčice koja ide kroz nos, ulazi u želudac i tako je primala kašastu hranu, vodu i lijekove. Nalazila se u soporozno-komatoznom stanju, kao da je u dubokom snu.
Iako je slabo reagirala na vanjske podražaje, Vinka svoje posljednje dane nije provela sama.
Nad njom je brižno bdio njezin životni pratitelj, najvažnija osoba u životu, onaj koji je nekoliko decenija proveo i proživio s njom, njezin suprug Blago.
- Dođem svaki dan i budem s njom po dva, tri sata. Uz nju se odmorim, kod kuće i danju i noću mislim na nju kako joj je. Kad ne bih došao jedan dan, ne bih mogao zaspati, bilo bi mi kao da nisam tjedan dana dolazio. Inače se probudim oko jedan sat, što ću, imam desetak, petnaest duhovnih knjižica i čitam. Ovdje pričam s njom kao da razgovaramo kao nekad, pa ako Bog da, da ona to razumije... Nekad mi otvori oči, kao da mi hoće nešto reći. Nije nitko bio ljepši od nje, bila mi je prva ljubav, zakleo sam se Bogu i njoj, tako je bilo i ostat će tako. Sad je volim više nego prije, žao mi ju je – pričao je u prosincu prošle godine tihim i blagim glasom Blago, dok su mu se bistre staračke oči na trenutak orosile.
Svaki dan pokraj Vinke je molio krunicu, ne samo jednu, za Vinku i sve bolesnike u hospiciju, da providi s njom i s njima onako kako je volja Njegova.
- Dedo Vinki dolazi doslovce svaki dan. Počešlja je, moli se, priča joj, stalno joj priča iako ona ne zna, prati kako izgleda, stalno nas pita kako je ona, nekad kaže - "danas mi se čini da je bolja...". I nije ovo jedina ovakva ljubavna priča u hospiciju, bilo ih je još kojima smo svjedočili. To je doista prava ljubav – opisivale su mlade medicinske sestre u hospiciju, Ivana Grbavac i Matea Marinović.
