Hercegovački poljoprivrednici, a smatramo da slično vrijedi i za cijelu BiH, svladali su najnoviju tehnologiju proizvodnje. Uvođenjem novih sorti i kalemljenih presadnica smanjili su korištenje zaštitnih sredstava – insekticida i pesticida, piše Večernji list BiH. Međutim, jedna stvar ostala je nepromijenjena, a to je ambalaža. Lijepo se to uočava na veletržnici u Tasovčićima kraj Čapljine, gdje se u protekla gotovo dva i pol desetljeća glede pakiranja domaće robe malo što promijenilo. Govoreći o toj temi, Grgo Matić iz Višića, čija se obitelj bavi uzgojem povrća i prodajom na veletržnici, kaže:
Fizički posao
- Kad sam počeo tu raditi, pakiranja su bila ista kao i sada, ali u ono vrijeme nešto se moglo raditi s takvim pakiranjima. Od tada se gotovo ništa nije promijenilo glede ambalaže. Za domaću robu prikladna ambalaža postala je najveći problem. Recimo, paket kupusa koji teži 20 kg, a zimskoga zna biti i po 40 kilograma, vrlo je nezgodan. S njim je teško raditi i prodavaču i kupcu. Nekada se znalo naručivati po dvadeset, čak pedesetak paketa kupusa. Pa znate koji je to ozbiljan posao, a gdje je ostala roba? - konstatira susretljivi Grgo pa na opasku da je riječ i o ozbiljnom fizičkom poslu, nastavlja:
- Pa, to je bio baš i ozbiljan fizički posao. Ne samo kod kupusa nego i kod krumpira. Kad se ovdje počeo prodavati mladi krumpir, dolazio je u paketima. Znam da su mi se znale događati narudžbe od 50, 100, pa i više kartona. Sad vi pomnožite 50 ili 100 kartona s 30 kg i vidjet ćete koja je to kilaža. A to nisu jedini tako teški artikli. Vreće kupusa jedno vrijeme dolazile su iz Neretve (Metković, Opuzen op. a.), težile su po 40 i 50 kg. Sad možete zamisliti kako je bilo baratati time. Dođe kupac, treba vagati, tovariti…
- Naš narod bi rekao: trebalo je plećato momče.
- Baš tako, dođe vam žena ili djevojka iz “piljare” u kupnju. Vi donesete na vagu, a onda očekujete da ona to utovari u auto. Ne može, pa morate odraditi i taj dio posla. Sama težina artikala, odnosno ambalaže, nije prikladna da se i dalje može raditi tako. Na našu sreću, odnosno žalost, sada su gužve manje, pa je lakše raditi, ali je i džep tanji.
- Da budemo malo zločesti, jesu li se promijenile navike ljudi da u taj drugi, treći, četvrti red ubacuju škart?
- Ima svega, zna se dogoditi to i danas, ali iskustvo kupaca tjera nas da moramo mijenjati ambalažu. Nisu ljudi budale, vide što im se stavlja. Zna se dogoditi da, kad doneseš robu na utovar, kupac kaže da se iskrene paket ili gajba pa da se vidi što je. Ovdje je najveći problem klasiranje robe i određivanje cijene prema kvaliteti. Mala je razlika između stvarno loše robe i kvalitetne robe, jer većinom svi padaju na nižu cijenu.
Nepremostiva prepreka
Nekada su nizozemska i talijanska ambalaža izazivale pozornost, zatim španjolska, grčka, a onda turska. Posljednjih godina glede ambalaže i pakiranja povrća, pa i voća u jedan red, domaće proizvođače debelo je prestigla Albanija, a sve više i Makedonija. U ambalaži koja se trenutačno pakira ovdašnja roba ne može računati na tržište Europske unije, a i na domaćem postaje sve manje konkurentna. Tako je ambalaža postala, za sada, nepremostiva prepreka za domaći agrar.
