Kako nam je kazao Zoran Karlović, voditelj Odjela za anesteziju, reanimaciju i intenzivno liječenje SKB-a Mostar, za godinu dana su obavljeni zahvati na 120 djece iz svih dijelova BiH, ali i iz RH, Srbije i Crne Gore.
Anesteziološki rizik
- Većina naših pacijenata nikada nije klinički detaljno obrađena. Znači, ni laboratorijski ni dijagnostički, tako da je svako to dijete većeg anesteziološkog rizika. Otegotna je okolnost što se radi na stomatološkoj stolici, a ne na operacijskom stolu. Uvjeti u kojima radimo su neodgovarajući, prostor je mali, ali smo zahvalni ravnatelju SKB-a Mostar Anti Kvesiću što nam je osigurao prostorije jer, u protivnome, ni to ne bismo imali. Naš cilj je u budućnosti raditi ove zahvate u okviru operacijskog bloka i nadam se da ćemo dobiti prigodu - kaže nam dr. Karlović. Stomatologinja Lidija Arapović i njezini asistenti rade s malim pacijentima svake srijede. Nekad ih prime četvero, nekada samo dvoje u danu. Sve ovisi o težini zahvata. - Znamo i više od tri sata raditi zahvat na jednom pacijentu. Lista čekanja je podulja i pacijenti na red čekaju oko dva mjeseca. No, to ne vrijedi za hitne slučajeve koje tretiramo odmah, bez obzira koji je dan. Nažalost, sustav nas još uvijek nije prepoznao i to nam stvara velike probleme u radu - govori nam Arapović. I to se vidi po opremi. Dio je prenesen s Odjela za anesteziju, dio s maksilofacijalne kirurgije. Potrošni materijal im osiguravaju donatori i nikada ne znaju hoće li ga imati dovoljno ili će se sami morati snalaziti.
Nema dovoljno volje
- Sustav bi se trebao brinuti o tome. Djeca koja nam dolaze su osobe s posebnim potrebama i ne mogu se liječiti kao ostali ljudi. Potrebni su im posebni uvjeti i ovaj projekt funkcionira zahvaljujući samo ekipi entuzijasta koji u ovoj priči imaju status volontera. Sve bolnice koje imaju odjel anestezije mogu raditi ovakav projekt, samo je pitanje ima li volje za takvo što - ističu naši sugovornici. Prije nego što je projekt prebačen u SKB Mostar, funkcionirao je u mostarskom Caritasu. Kada se zbroji sve, oko 1400 djece liječilo se kroz ovaj projekt, a dr. Karlović kaže kako i danas ambulantu u Caritasu otvaraju po potrebi. - Ta djeca se još kriju, sustav ih ne prepoznaje i nemaju status kao ostali članovi društva. Ona moraju imati bolji položaj, prava, moraju biti integrirani u društvo - zaključio je Karlović. Pozvali su institucije da prepoznaju važnost ove priče i sustavno riješe pitanje liječenja djece s posebnim potrebama, ali i sve medicinske djelatnike, osobito stomatologe, da se priključe ovome projektu.
