Katastrofalne poplave u srednjoj i istočnoj Europi, kakve su u svibnju 2014. zahvatile BiH, Hrvatsku i Srbiju, aktivirale mnoga klizišta, uništile brojne kuće, pokrenule evakuacije i raseljavanja tisuća osoba i odnijele na desetke života, uz klimatske promjene mogle bi objasniti i tzv. planetarne rezonancije, smatra međunarodni tim znanstvenika.
Termin “planetarna rezonancija” može zvučati kao nešto iz znanstveno fantastičnih filmova ili iz teorija urota, kao što su one o klimatskom oružju koje navodno kriju projekti poput HAARP-a. No, zapravo je riječ o prirodnim, ali nedovoljno istraženim pojavama u atmosferi, predviđenim znanstvenim teorijama, navodi se u novoj studiji objavljenoj u časopisu Science, piše Faktor.
Na Balkanu su u svibnju 2014. bile zabilježene rekordne padavine, u BiH najveće u posljednjih 120 godina, koliko postoje mjerenja. U dva dana, 13. i 14. svibnja u nekim dijelovima BiH palo je oko 150 litara kiše po kvadratnome metru. Iz korita su se izlile Bosna, Drina, Sana, Sava, Vrbas i druge rijeke. U poplavama je u tri zemlje regije život izgubila najmanje 31 osoba, a ukupne štete procijenjene su na oko 3,5 milijardi dolara.
Autori, među kojima su Lisa Stadtherr, Dim Coumou, Stefan Rahmstorf i Vladimir Petoukhov s Potsdamskog Instituta za istraživanje klimatskih utjecaja (PIK), navode da je balkansku regiju 2014. zahvatio tip ciklone Vb, kakve obično kreću s Mediterana, gdje apsorbiraju velike količine vlažnog i toplog zraka, da bi migrirale na sjever prema istočnoj i srednjoj Europi gdje često uzrokuju poplave. Tog svibnja se zaustavila nad Balkanom.
– Pokazali smo da je Vb ciklona bila neuobičajeno stacionarna, da je donijela ekstremne padavine koje su trajale nekoliko dana zaredom te da je ta situacija vjerojatno povezana s kvazistacionarnim planetarnim Rossbyjevim valovima. Predstavili smo dokaze koji potvrđuju da je te kvazistacionarne valove pojačala valna rezonancija – pojašnjavaju autori.
Atmosferski Rossbyjevi valovi nastaju obično na pet kilometara visine zbog okretanja Zemlje, odnosno zbog promjene Coriolisove sile s geografskom širinom. Coriolisova sila nastaje zbog rotiranja sustava Zemlje u odnosu na referentni sustav – sustav kretanja zraka od toplog juga prema hladnom sjeveru. Prvi ju je 1939. otkrio švedski znanstvenik Carl-Gustaf Arvid Rossby.
