U Parku prirode Blidinje, u pitoresknoj dolini Masne Luke, okružene planinskim vrhovima Vrana i Čvrsnice nema galame, ne ori se pjesma i smijeh tijekom večernjih druženja uz gitaru, nema više vriske uz igru graničara. Otišla su djeca iz «Zelenkapice», prenosi Blidinje.net.
Doviđenja do iduće godine, svi kažu, tužni zbog rastanka. Nastala su nova prijateljstva, štošta novo se naučilo. Učili su i kako učenje ne mora biti dosadno i naporno, nego zabavno i inovativno. Sve to uz igru i na zabavan način. Cilj je bio učiti djecu o važnosti očuvanja prirode, te povratak iskonskim vrijednostima bez TV-a, mobitela i računala, bar u vrijeme ljetnih praznika. Djeca su se brzo prilagodila i shvatila kako je igranje u prirodi ljepše od onog na laptopu i kako internet ne može zamjeniti stvarne prijatelje.
Učili smo engleski jezik, imali radionice prve pomoći, kreativne radionice, radionicu Indiana Jones. Učili smo jahati konje. Znanstvene čarolije su dio našeg programa. Svaki dan smo uz jutarnju tjelovježbu imali i sportske aktivnosti. Večeri uz gitaru, predstave, skečeve…
Pričali priče i legende s ovih prostora. Uz standardni svakodnevni program «učenje + zabava», imali su tri izleta: obilazak stećaka i groba Dive Grabovčeve, šetnja kroz dolinu do franjevačkog samostana i odlazak na nedjeljnu misu, te izlet i ribarenje na Blidinjsko jezero. I u drugom turnusu smo imali šaroliku skupinu djece, uglavnom iz Hercegovine, te iz Sarajeva, Dubrovnika, Zadra i Zagreba, Francuske. Nastala su velika prijateljstva i neke male simpatije. Kako čujemo oni međusobno već stvaraju planove za iduću godinu…
Uz stalne voditelje, Ivu i Vladimira Mikulića, stručni tim čine i Katarina Bošnjak, diplomirani fizioterapeut i Igor Jelić, profesor tjelesne kulture. I mnoštvo naših divnih volontera. «Vratili smo se, kao i uvijek, s osmijehom na licu. Umorni i iscrpljeni ali motivirani za dalje. Najljepši dio cijelog ovog projekta je kada na novim, preplašenim dječjim licima stvorite osmijeh, radoznalost, te želju za upoznavanjem novih stvari. Djeca su bila divna i posebna, svatko na svoj način, teško nam se svima sada razdvojiti. Osim što smo mi njih podučavali i mi smo imali priliku od njih mnogo naučiti u ovih osam dana. Projekt je bio vrlo zahtjevan, nama radni dan traje cijela 24 sata ali zato to i je posao samo za entuzijaste.» kaže jedna od voditeljica.
Bez sponzora i prijatelja Udruge ne bismo mogli realizirati ovaj zahtjevni projekt. Posebna zahvala je za naše vjerne pomagačime iz GSS-a Široki Brijeg koji svake godine održe vježbu u našem kampu. Zaključak je da u ovim novim vremenima ne možemo bez interneta i znanja engleskog jezika, ali da ne možemo ni bez prirode i zdravog okruženja, prijatelja i igranja.
