Prije nešto više od dvije godine cijelu BiH je na noge digla priča o Matei Vrdoljak Janković, mladoj majci iz Livna kojoj se nakon poroda zdravstveno stanje zakompliciralo toliko da joj liječnici nisu davali gotovo nikakve izglede za preživljavanje, piše Večernji list BiH.
Slabi izgledi za preživljavanje
Stavili su je u induciranu komu i rekli obitelji kako nema nikakvih izgleda te da se samo čeka da joj otkažu ostali vitalni organi. Njezino zdravstveno stanje smatrali su toliko lošim da je čak nisu upućivali u neke druge zdravstvene ustanove izvan BiH. Onda su se najbliža rodbina i prijatelji udružili i tražili na internetu neku zdravstvenu ustanovu koja bi možda mogla spasiti život mladoj majci. Tako su došli do Klinike za plućne bolesti Jordanovac. Matea je prebačena u tu kliniku, gdje su je, nakon nekog vremena, liječnici uspjeli probuditi iz kome, njezina životna borba još traje, međutim, danas živi koliko-toliko normalnim životom, a zbog bolesti koja je izlječiva samo transplantacijom pluća, s obitelji se morala preseliti u Zagreb. - Moja jedina prilika za kvalitetan život je transplantacija pluća, a dok ne dođe do toga, liječim se na Jordanovcu. Pluća je moguće transplantirati u AKH u Beču - objašnjava nam Matea. Iako je FBiH nedavno dobila zakon o izmjenama i dopunama Zakona o transplantaciji organa i tkiva, on u Mateinu slučaju puno ne pomaže. - Bosna i Hercegovina nema potpisan ugovor s Eurotransplantom pa su uvjeti na stavljanje na njegovu listu složeniji. Nema ni Srbija, ali je koliko-toliko uspjela postići neki sporazum. Recimo, za jedan organ, u ovom slučaju pluća, koji se presadi pacijentima iz Srbije, Srbija će vratiti jedan organ. Zanimljiva trampa - objašnjava nam Matea. Na pitanje zna li za neki slučaj osobe iz BiH koja je radila transplantaciju pluća, Matea ističe kako je, prema njezinim informacijama, to napravljeno samo jednom mladiću, međutim, s drugačijom dijagnozom. Također u Beču. Njezina dijagnoza, koja se laičkim rječnikom zove kalcifikacija pluća, jako je rijetka te joj nije poznat ni jedan slučaj oboljenja u BiH i RH, a zabilježeno je nekoliko slučajeva u skandinavskim zemljama. Matea objašnjava kako je njezino preseljenje u RH bilo neizbježno jer ni u razdoblju do transplantacije, kao ni nakon toga, u BiH nema mogućnost liječenja. - Budući da su troškovi liječenja previsoki, a bolničko liječenje i predtransplantacijske obrade obuhvaćaju puno pregleda, moja obitelj morala se preseliti u Zagreb pa sam sad pacijentica RH. Moram napomenuti i kako je RH jedna od vodećih zemalja po darivanju organa. Što se tiče moje rijetke plućne bolesti i zdravstvene skrbi do transplantacije, pa i poslije, u BiH nema ustanove u kojoj bih se adekvatno liječila - kaže Matea. Ističe kako je u Bosni i Hercegovini nužno provesti zdravstvenu reformu kako pacijenti kao što je ona ne bi morali prelaziti tisuće kilometara da bi imali odgovarajuću skrb dostojnu jednog čovjeka. Iz svega što je vidjela i doživjela tijekom svog liječenja kaže kako se stječe dojam da su, kada je u pitanju zdravstvo, stanovnici BiH građani trećeg reda u Europi. Zbog teške dijagnoze, njezino stanje mora se svakodnevno pratiti, a bilo koje pogoršanje zahtijeva hitnu hospitalizaciju u Beču.
Preseljenje u Hrvatsku
Matea je u vrhu liste za transplantaciju organa, svakodnevno je na kisiku, što je uobičajeno za plućne bolesnike, mora se paziti bilo kakvih infekcija, uvijek nositi maskice, za neka druženja unaprijed provjeriti je li netko gripozan. - Na listu sam stavljena nakon posljednjeg pogoršanja kad sam bila u komi, međutim, to je aktivna lista te, ako dođe do bilo kakvog pogoršanja, sve je organizirano za njezinu hitnu hospitalizaciju u Beč. Zato stalno odlazim na kontrole. Pa oni tijekom dana šalju nalaze u Beč. To je prednost liječenja na Jordanovcu, što se sve pretrage za Beč obavljaju tu. Dok, recimo, iz Srbije idu u Beč jer nemaju ustanovu koja je povezana s AKH u Beču - kaže ova mlada majka kojoj se bolest s kojom se vrlo rijetko susreću i liječnici prvi put javila 1996., no dijagnoza tada nije utvrđena. - Te 1996. godine završila sam u Splitu. Tada su rekli kako imam neku sjenu na plućima, dva mjeseca sam bila u bolnici. Od tada pa, evo, do zadnjeg pogoršanja 2016. nisam imala nikakvih poteškoća. Živjela sam kao svako tko je zdrav, pa, mogu reći, i aktivnije. Čak 20 godina nije bilo nikakvih naznaka da imam takvu bolest koja će mi preokrenuti život doslovno naglavačke - priča nam rođena Livanjka. Trudnoću je podnijela uredno, radila je do posljednjeg mjeseca. Porod je prošao bez komplikacija, a beba je rođena živa i zdrava, no nakon dva mjeseca neizmjerne sreće sa svojim sinom, Matei se stanje naglo pogoršalo te je završila u bolnici. - Vjerojatno je uzrok tome bio pad imuniteta poslije poroda. Inače, u ovoj bolesti su 29. i 30. godina prekretnica, doktori kažu kako je porod ubrzao ono što je slijedilo - kaže Matea. Ističe kako razdoblje čekanja na listi zna biti depresivno, ali ste u isto vrijeme sretni što ste dobili priliku za život. Izmjenjuju se tu i sretne i tužne emocije. Ipak, potpora najbližih je bitna, ako ne i najvažnija. Matea kaže kako joj je, uz potporu najbližih, puno značila i potpora svih ljudi koji su dok je trajala akcija za nju pomagali na bilo koji način. Molili, uplaćivali novac, pitali za njezino stanje... Sve to davalo joj je snagu za dalje. - Bilo je poruka podrške, mobitel mi je znao zablokirati više puta u danu. Važno je, kad ti treba pomoć, prihvatiti je, a isto tako, kad je nekome potrebna, pružiti je. Nažalost, takav je sustav u BiH da će biti još Matea i Nikola koji traže pomoć za liječenje. Dugo sam bila u komi, tako da sam tek nakon nekog vremena bila svjesna što su ljudi učinili. Ne samo financijski, molili su, organizirali molitvene sekcije, plaćali mise. Kažu mi prijatelji kako to nije zapamćeno da je moje Livno bilo tako jedinstveno veliko srce puno nade i topline. Ja ga takvog, bez obzira na sve, želim pamtiti - zaključila je ova hrabra mlada majka te pozvala sve stanovnike BiH da izvade donatorske kartice. Svjesna je, kaže, kako u BiH još treba ulagati velike napore i informirati ljude o važnosti doniranja organa. Sv. Ivan Pavo II. je rekao: “Sve što pomaže živom, grijeh je pokopati”.
