Njemačka je već desetljećima obećana zemlja velikom broju Hrvata, a problem iseljavanja posebno je izražen u posljednje četiri godine, odnosno ulaskom RH u Europsku uniju. Tijekom 2016. u Njemačku se iz Hrvatske iselilo ukupno 55.970 osoba. Kada je riječ o BiH, samo Hrvata katolika su se tijekom prošle godine iselila 15.494. Također, najviše u Njemačku, piše Večernji list BiH.
Dragocjeno iskustvo
Za odlazak se najčešće odlučuju mladi ljudi koji u te dvije zemlje ne vide perspektivu. Dvadesetpetogodišnji Martin Kowalski, rođeni Nijemac, tvrdi suprotno. Taj mladić je, nakon završene srednje škole u Njemačkoj, studentske dane odlučio provesti u Hrvatskoj, a praksu odraditi u Bosni i Hercegovini. Naime, Martin studira medicinu u Splitu, a dio stručne prakse odradio je u Domu zdravlja Tomislavgrad. Znanje koje je stekao u ove dvije zemlje smatra dragocjenim te ne bježi od toga da bi danas, sutra svoju budućnost mogao graditi baš u nekoj od ovih zemalja.
- Rođen sam i odrastao u Njemačkoj, u malom mjestu Giengen, nedaleko od Ulma. Otac mi je Nijemac, a majka Hrvatica. Nakon mature proveo sam godinu dana kao volonter u Gansu, najsiromašnijoj provinciji sjeverozapadne Kine. Tada sam iskoristio slobodno vrijeme tražeći na internetu gdje bih, osim u Ulmu, mogao studirati medicinu. Našao sam program “Medical Studies in English” na Medicinskom fakultetu u Splitu - priča Martin. Dodaje kako mu se to učinilo najboljom opcijom te objašnjava što je presudilo u njegovoj odluci da se odluči obrazovati u Hrvatskoj. - Riječ je o studiju koji je međunarodni, vrlo individualan (samo su nas još 32 studenta u cijeloj generaciji i imamo izravni kontakt s profesorima, čak nekada pijemo kavu zajedno, što je u Njemačkoj nemoguće). Uz to, priznat je u EU i nalazi se u Republici Hrvatskoj, gdje mi je rođena majka - navodi ovaj mladi liječnik koji je na taj način želio iskusiti kako se to stvarno živi u Hrvatskoj te upoznati kulturu naroda koji živi na tom prostoru.
Nakon studiranja u Hrvatskoj Martin odlazi stručnu praksu odraditi u Tomislavgrad, jedinu općinu u BiH koja je podigla spomenik gastarbajterima i gdje svaka kuća ima nekoga svoga u Martinovu rodnom kraju. Pitali smo ga zašto baš ta općina i taj Dom zdravlja.
- U Njemačkoj je običaj da studenti medicine tijekom studentskih praznika idu na praksu u bolnice ili kod privatnih liječnika. Budući da se to u Hrvatskoj ne prakticira, tražio sam gdje ću obaviti praksu i u razgovoru s profesorima došao na ideju da to bude Tomislavgrad. Profesor me je preporučio, a vodstvo Doma zdravlja Tomislavgrad prihvatilo tu ideju i tako sam završio na praksi u Bosni i Hercegovini - navodi Martin.
Ističe kako ni u jednom trenutku nije požalio zbog odluke da studira u Splitu i dio prakse provede u BiH.
- Ljudi u Tomislavgradu su me iznimno toplo i srdačno pozdravili te prihvatili u svojoj sredini. Brinuli su se o meni i imao sam vrlo zanimljivih mjesec dana u kojih sam mogao puno toga naučiti. Djelatnici Doma zdravlja Tomislavgrad su mi pružili mogućnost dobiti uvid u sve ono što oni rade - nastavlja priču Martin koji za Hrvatsku kaže kako je prelijepa.
- Život tu je izvrstan, more, dobra klima, srdačni ljudi - ipak se samo ne studira nego i živi dulje razdoblje tijekom studija medicine - kaže Martin. Pitali smo ga i da nam usporedi život u Njemačkoj, Hrvatskoj i BiH.
- Ja sam ljude u RH, a još više u BiH upoznao kao puno srdačnije i gostoljubivije nego u Njemačkoj. To je jedan od razloga što se tu tako dobro osjećam. Puno su spontaniji, primjerice, u posjet se može doći bez velike najave, što u Njemačkoj nije uobičajeno. I ljudi u BiH i RH to znaju iskoristiti - uvijek se nađe vrijeme za kavicu. Imam dojam da što istočnije ideš, to su te karakteristike mentaliteta (srdačnost, gostoljubivost, spontanost) više prisutne među ljudima. A to se vidi i u odnosu liječnika prema pacijentu. U RH i BiH pacijenta se još uvijek tretira kao čovjeka, a ne kao broj ili bolest, kao što je, nažalost, sve češće slučaj u Njemačkoj. Iako se to ponekad pacijentu u BiH možda tako i ne čini gledajući na vrijeme čekanja na liječnika ili pregled. Upravo je Dom zdravlja Tomislavgrad jedan od primjera kako u ovim krajevima pacijent još uvijek nije samo broj, nego mu se pristupa individualno i nastoji pružiti svu stručnu pomoć, ali i ljudsku riječ. Tu se pacijenta gleda kao čovjeka, ne mora uopće dugo čekati te liječnici, i uz ograničenu medicinsku opremu, stvarno daju sve od sebe kako bi im pomogli - kaže Martin. Iako je u BiH boravio kratko, uvidio je i nedostatke zdravstvenog sustava u ovoj zemlji.
Nedostaci sustava
- Jedini nedostatak je, nažalost, novac u zdravstvenom sustavu, a time i suvremena dijagnostička i terapijska tehnika. U Njemačkoj postoje i dostupne su sve moderne tehničke mogućnosti, tako da je vrlo kratko vrijeme čekanja na pretrage - ističe ovaj 25-godišnjak. Na samom kraju Martina smo pitali i za planove u budućnosti. - Nisam se još 100 posto odlučio. I vidjet ću koje ću mogućnosti imati kad završim fakultet. Život u Splitu i na moru u RH mi se sviđa i to je sigurno jedna od opcija, ali možda tek poslije, kad budem imao financijsku i profesionalnu podlogu. Za sada nemam namjeru živjeti u BiH jer nisam još stekao dovoljno povezanosti, osim ovog kratkog mjeseca s ljudima u Tomislavgradu. Ali tko zna - možda će se to još i promijeniti. Njemačka mi je uvijek plan B. Dugo sam živio ovdje i dobre su okolnosti za stvoriti obitelj, ali volio bih još nešto vidjeti i naučiti dok sam mlad i nevezan. Zato me još uvijek privlači Azija. Zanima me jedan doktorski studiji u Singapuru. A prošloga mjeseca bio sam na praksi u Japanu pa su me i oni zvali da se vratim nakon završetka fakulteta u Splitu. Realnije je da ću ipak ostati u južnoj Njemačkoj, Austriji ili Švicarskoj.
Vrijeme će pokazati gdje će me život odvesti - kaže Martin naglasivši kako je najveći argument protiv ostanka u RH ili BiH teško dobivanje specijalizacije. - Ne mogu se pouzdati da ću dobiti specijalizaciju koju želim. Ovo je veliki problem za mlade hrvatske liječnike, kao i one iz BiH, a kamoli za strance - zaključio je.
