Upravo kada se nakon rata počelo vjerovati kako će se BiH početi normalizirati, međunarodna zajednica krenula se obračunavati s bh. Hrvatima pojačavajući kod njih osjećaj daytonske nepravde. Sve je počelo 2000. nametanjem amandmana na Ustav Federacije. Njime su tadašnji visoki predstavnik i voditelj Misije OESS-a promijenili strukturu federalnoga Doma naroda i još puno toga u sustavu odlučivanja. Time su Bošnjacima ostavili širom otvorena vrata za pretvaranje Federacije u svoj entitet.
Kompliciranu daytonsku strukturu države gurnuli su u mutnu močvaru u kojoj je slabijima ostavljena mala mogućnost preživljavanja. Država je od tada u sve dubljem blatu, a u njemu su najmalobrojniji jačima lak plijen. Osamnaest godina nakon te 2000. u BiH vlada politički kaos koji je u velikoj mjeri rezultat i djelovanja međunarodne zajednice.
Nekoliko je zaključaka zašto stranci ruše svoje međunarodne ugovore (Dayton i Washington) na štetu Hrvata. Prije svega, oni žive i rade u 90-postotnom bošnjačkom Sarajevu. I sva njihova logistika je iz toga grada. Domaći stručnjaci, suradnici, prevoditelji i drugo osoblje indoktrinirali su ih svojom istinom. Bošnjački političari diplomatima su prodali priču o građanskoj državi.
Zapadnjacima je posve logična, a onima s istoka prihvatljiva. Teško i mogu razumjeti specifičnost BiH, koja jedino može opstati kao država triju konstitutivnih naroda. Na koncu, oni su i pragmatični. Lakše je BiH urediti kao srpsku i bošnjačku jer već postoje entitetske granice između Federacije i Republike Srpske. Zato Hrvate obilježavaju kao remetilački čimbenik. Najslabiji su i lako ih je pokoriti. Uostalom, takvoj vrsti surovog pragmatizma u međunarodnoj zajednici svjedočimo i danas diljem svijeta.
Ravnodušno međunarodna zajednica promatra kako udruženi Bošnjaci (stranke, a ne narod) žele izglasati po svojoj mjeri Izborni zakon na razini entiteta. Ne smeta im što se time izigrava odluka državnog Ustavnog suda, derogira državna razina vlasti i njezine ovlasti. Nije teško zamisliti što bi se dogodilo da Hrvati ne poštuju takve odluke i da, primjerice, županije (jedina razina vlasti na kojoj Hrvati još mogu presudno utjecati na odluke) preuzimaju ovlasti države. Stavljeni bi bili na sve crne liste svijeta. A sigurno je da se “discipliniranje” ne bi na tome zaustavilo.
Danas je za bh. Hrvate “devedeset i prva”. Zajedništvo je potrebnije nego ikada. Hrvati u BiH, Hrvatskoj i iseljeništvu moraju toga biti svjesni. Razjedinjenost ih je koštala. Cijena se vidi na svakom koraku. Sada ih stranci označavaju kao kočničare i u EU predstavljaju kao rušitelje. Ima li itko iz međunarodne zajednice tko će dignuti glas i ispraviti nepravdu, zaštititi najmalobrojniji narod u BiH? Hoće li “kršćansku Europu” bar malo uzdrmati kardinalovo upozorenje: “Visoki predstavnik nosi veliki grijeh nepravde jer je Izborni zakon mijenjao na štetu Hrvata”? Čuje li to Hrvatska koja može, kao članica EU, konačno i konkretnije reagirati jer jedan narod uništavaju na njezinim vratima, vratima Europe. •
Vama dvojici bi nesto bilo da vazda ne kontrirate po sda zadatku na ovom portalu. Hrvati nisu naivcine kako biste vi to zeljeli jer je bjelodano jasno tko kome zeli da bira predstavnike u vlasti i tko pokusava da nametne unitarni proislamski koncept unitariziranjem bih. Gospodo dezurni mrzitelji svega sto je hrvatsko otpepajte u skokovima dosta je vase demagogije.