Izbornik Zlatko Dalić nakon neodlučenog s Francuzima prvi put je energično lupio šakom o stol i izjavio: “Ja bih da se ukine Liga nacija, već sutra!”.
Zašto, zbog čega, odakle sad to od inače dosljednog izbornika koji od početka mandata ponavlja da u pripremi za veliko natjecanje želi igrati s najjačima, a ne pokazivati mišiće Armencima, Moldavcima, Bjelorusima, Estoncima...? Jer, kako je tvrdio, od toga nema koristi.
Portugal najučinkovitiji
No, ni Dalić ni naši reprezentativci zbog toga ne zaslužuju zločestoću i zajedljivost, a najmanje prozivanje i zvižduke. Njihov kredit iz Rusije još nije potrošen, što god tko mislio o tome. Hrvatska je, barem na papiru, još uvijek druga reprezentacija svijeta i tu će poziciju i braniti na Svjetskom prvenstvu u Kataru. Na koje ju je odveo upravo Zlatko Dalić. Proglasili smo ga zbog toga najvećim našim izbornikom jer on to i jest, i taj mu epitet ni jedan rezultat ne može oduzeti.
A što ćemo s tom toliko odbojnom Ligom nacija? Umjesto bilo kakvih komentara i dojmova, nagađanja i pustih analiza, nudimo samo faktografiju, pa neka si je svatko tumači, komentira i doživljava kako želi.
Dakle, Hrvatska je od 2018. stalno jedan od 12 članova Elitne skupine Lige nacija. U njoj je dosad odigrala 12 utakmica; ima dvije pobjede, dva neodlučena rezultata i osam poraza. Osvojila je osam bodova od mogućih 36 što je 22%. To je uvjerljivo najlošiji učinak neke reprezentacije u toj kremi europskog nogometa.
Najbliža po (ne)produktivnosti Hrvatskoj je Švicarska s 35% osvojenih bodova u 14 nastupa (Švicarska je 2019. bila na završnom turniru), slijede Njemačka (do jučerašnje utakmice s Englezima) i Poljska s 36%, Švicarska 38%, Engleska 51%, Španjolska 52%, Italija 53,8%, Nizozemska 61,5%, Danska 66%, Francuska 71% te najuvjerljiviji Portugal s učinkom od 73,8% osvojenih bodova.
Hrvatska i Njemačka (do utakmice s Engleskom) imaju najmanje pobjeda, po dvije. Njemačka je u Ligi nacija dva puta pobijedila Ukrajinu, a Hrvatska bilježi pobjede nad Švedskom i Španjolskom. Upravo je Furija posljednja reprezentacija iz Fifinih prvih deset koja je bila poražena od Hrvatske. Zbilo se to u studenome 2018. kada je Španjolska bila deveta, a Hrvatska četvrta na svijetu. Neki će reći kako je to bila posljednja pobjeda vatrenih u nekoj snažnoj, ozbiljnoj utakmici, no to je opet stvar dojma promatrača. U međuvremenu su se stvari okrenule pa je Španjolska danas sedma, a Hrvatska 16. na svijetu.
Hrvatska je u 12 utakmica Lige nacija postigla samo 14, a primila trideset pogodaka: prima 2,5 pogodaka po utakmici, i samo je u jednoj od 12 utakmica uspjela sačuvati mrežu netaknutom, protiv Engleske u Rijeci (0:0).
Za Hrvatsku su se u Ligi nacija u strijelce upisala sedmorica igrača: Kramarić (4), Kovačić (2), Jedvaj (2), Vlašić (2), Petković, Lovren i Brekalo, a Šveđani su si zabili autogol. Dakle, u ovom natjecanju još nema pogodaka igrača koji su inače zabijali za vatrene: Modrića, Perišića, Brozovića, Oršića, Pašalića, Budimira.
Belgijac Romelu Lukaku zabio je u tom natjecanju 10 golova, jedan više od četvorice naših zajedno koji su nastupili protiv Francuske.
Trend se može okrenuti
Hrvatska taj trend može preokrenuti već u petak 10. lipnja na gostovanju u Kopenhagenu kod vodećih Danaca. Osim što brani ugled svjetskog doprvaka, Hrvatskoj je svaki bod u tom natjecanju važan. Naime, za reprezentaciju takve reputacije nepoželjno je posljednje mjesto u skupini i pad u neatraktivnu Ligu B, a cilj je i barem izbjeći poziciju najslabijeg trećeg u skupinama Elitne skupine, budući da bismo tada pripadali u drugi jakosni razred u kvalifikacijama za Euro 2024.
Stoga je bitno u sljedeće tri utakmice s Francuskom i Danskom barem jednom pobijediti. U suprotnom, Hrvatsku bi u novom kvalifikacijskom ciklusu ponovno čekao netko od znanaca iz Lige nacija, Portugal, Francuska, Španjolska ili Danska.
