Obruč se ponovno steže! Dojam je to s proslave obljetnice u Brezovici, prvi put pod pokroviteljstvom vlade RH. Ostaci kvislinga su razbijeni, a pobjednička narodnooslobodilačka vojska ponovno dobiva priliku udariti pečat na povijest koju je pola stoljeća sama sebi pisala: Nakon tri desetljeća pauze, ponovno obećavaju kazneni progon Hrvata zbog izgovorene riječi!
“Progresivne” snage, one sa zabranama u političkim genima osjećaju: došao je trenutak da definitivno zabiju glogov kolac u srce te možda postfašističke, ali i dalje proustaške Hrvatske! Zahtijevaju tako sad i odmah da se u zakon uvede obvezni kazneni progon umjesto “običnog” prekršaja javnog reda i mira, a to onda znači ne samo paprene novčane već i ozbiljne zatvorske kazne za “ustaške provokatore”. Jer, ako neće sad, pa kad će? Baš kao što se u Austriji čekao dolazak nominalno desne vlade da se Hrvatima uvede zabrana dijela simbola preopterećenih II. svjetskim ratom, potpuno isti scenarij reprizira se u Hrvatskoj.
Ako je vjerovati Ognjenu Krausu, koordinatoru židovskih općina, u saborskoj većini nema nikoga tko bi bio protiv takve zabrane! Plenković voli govoriti o “vladi desnog centra”, no njegova realnost posve je drugačija, baš kao što ni kancelar Kurz ne može ništa bez “zeleno-lijevih”. Uz HDZ, ističe Kraus, saborsku većinu čine upravo predstavnici lijevih opcija. Kaže, još nije o tome izravno razgovarao s Plenkovićem, no, iz njegovih riječi jasno je – u koordinaciji s manjincima ne ustručava se niti otvorenih ucjena kako bi Plenkovića natjerao na suradnju.
Teško je vjerovati da ni Pupovac i Milošević nisu razgovarali s Plenkovićem, no, oni barem za sada ističu da donošenje tog zakona ne bi trebao biti rezultat ucjena, da “tu nitko nikome ne bi trebao ništa uvjetovati”. Kao i obično, Pupovac pokušava sjediti na više stolaca odjednom, koliko god ga mediji pokušavali gurati preko ruba, on nema namjeru ugroziti savezništvo s Plenkovićem, dokle god preko njega može ostvariti njemu (još) važnije ciljeve. No, vjerojatno ne bi sudjelovao u pripremi zakonskog prijedloga kad ne bi imao neka očekivanja.
Naravno, nije teško shvatiti predstavnike nekih nacionalnih manjina zašto oni doživljavaju nelagodu kad se suočavaju s novim životom ustaških simbola koji se nikad neće moći oprati od krvavog tereta II. svjetskog rata. No, daje li im to stvarno pravo na ucjenu, pitanje je sad?
Naime, ništa manju nelagodu ne doživljavaju “oni drugi”, koji svjedoče paralelnom revizionizmu nasljeđa diktature i zločina komunističke partije. Zbog svojeg vlastitog totalitarnog nasljeđa, kojeg se nikad nisu do kraja odrekli, oni ni njihovi baštinici nemaju nikakvo moralno pravo ultimativno zahtijevati povratak kaznenih progona i zabrana. Ako su se Hrvati za nešto borili na demokratskim izborima i u Domovinskom ratu, borili su se za slobode mišljenja, djelovanja i izražavanja.
Dakako, i jedni i drugi imaju pravo – javno ne biti u pravu. Smišljene provokacije HOS-ovaca, sviđale se nekome ili ne, jednostavno ne mogu biti dovoljno opravdanje za povratak (ne)kulture zabrana. A pogotovo selektivnih zabrana. Jedini ispravan način na koji se ZDS može pospremiti u povijest jest u paketu sa simbolima svih totalitarnih sustava gurnuti ga na marginu. Zajedno s petokrakom! Bez formalnih zabrana! Bez ikakvih prijekih poteza! Postupno! Kroz nekoliko desetljeća ako treba! Bez stvaranja novih nepotrebnih rana u hrvatskom društvu!
Obavijest Big Brothera: Drugovi, to vam nije dovoljno dobar razlog!
Plenkovićevo povjerenstvo, nažalost, propustilo je tu povijesnu priliku bez pravih zabrana jednom metlom pomesti sve. No, Plenković bi sam sebi sad pljunuo u lice kad bi kapitulirao pred ovakvom ucjenom te tako ušao u povijest kao onaj koji bi vratio takvu selektivnu zabranu i progon Hrvata.
Iz usta ljevičarskih tribuna u posljednje vrijeme popularan trend je pozivanje na Tuđmana i njegov odnos prema HOS-u. No, to je potpuni promašaj. Jer to je onaj isti Tuđman koji je rehabilitirao ustašku kunu. Cinkeri svih zemalja, ujedinite se! To bi bila nova dnevna krilatica kad bi se doista izglasao takav zakon.
Ima, doduše, i onih koji “dobrostivo” smatraju da bi bilo dovoljno sve definirati kroz kazneni već kroz prekršajni zakon, ali i dalje uz stroge novčane kazne. Kazna od 10.000 eura dovoljna je da se “ustaše” iskorijene, kaže Anto Nobilo. No, zašto nekadašnji narodni tužitelj prešućuje da se kazna za ustaški pozdrav ne bi naplaćivala u eurima, već u ustaškim kunama. Može li biti većeg apsurda od toga!
