Snaga hrvatske dijaspore veća je u njezinim građanima koji žive u matičnoj državi (RH), nego bilo gdje u svijetu. Osobito u BiH. Ponajviše se to vidi na izborima u RH. Naime, u BiH živi oko pola milijuna Hrvata, a u svijetu, procjenjuje se, tri do četiri milijuna. Kako se u 47 država može glasati samo u 124 konzularna predstavništva, tehnički svega pedesetak tisuća Hrvata može doista i doći do birališta te iskoristiti biračko pravo.
Ali zato je golem utjecaj Hrvata iz BiH koji borave ili imaju prebivalište u Hrvatskoj. U RH ima čak oko pola milijuna stanovnika iz BiH, a neki procjenjuju da pripadnika druge ili treće generacije ima i dvostruko više. Oni, a ne Hrvati koji žive u BiH, mogu odlučiti o pobjedniku. Kada se izbori promatraju iz te perspektive, onda ovakav način glasanja, u kojemu više od 90 posto iseljeništva ne može ili ne želi iskoristiti to svoje pravo, uistinu nema smisla. Njihovi glasovi imaju tek simbolično značenje.
U odnosu na izbore za Europski parlament, broj hrvatskih državljana u BiH koji su glasali za predsjednika RH u nedjelju bio je dva puta veći, a čak su triput bili brojniji u odnosu na prvi krug predsjedničkih izbora održan prije pet godina. Razlog masovnog izlaska zahvalnost je prema svemu što u ovom mandatu državni vrh čini za njih.
Aktualna predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović u Bosni i Hercegovini osvojila je 66,61 posto glasova, drugi je Škoro s 25,47 posto, treći Milanović s 4,58 posto, dok je ostalih osam kandidata podijelilo oko 5 posto. Kada se zbroje svi rezultati u državama u kojima se glasalo, uključujući i BiH, dijaspora je Kolindi Grabar-Kitarović povjerila 53,43 posto svojih glasova, Miroslavu Škori 35,18 posto, Zoranu Milanoviću 5,78 posto. Ostali kandidati su, kao i u BiH, podijelili pet posto.
Kao i sada, tako i na svim dosadašnjim izborima, glasovi dijaspore nisu odlučivali o pobjedniku. Izvjesno je da će tako biti i u drugom krugu 5. siječnja. Jer njihov udio u ukupnom broju glasova je zanemariv. U BiH je to svega 24.646 birača, a u ostalih 46 država glas je dalo njih tek 16 tisuća. U odnosu na 1,904.453 birača koliko ih je u nedjelju pristupilo glasanju, to je svega oko dva posto. Primjerice, više je glasova imala svaka županija u RH nego što iznosi zbroj svih glasova koje su dali Hrvati u državama gdje su mogli ostvariti to pravo.
Matična domovina često glasa suprotno od iseljene. Zanimljivo, na predsjedničkim izborima, uz Tuđmana, jedino su “pogodili” s Grabar-Kitarović. Između toga, uglavnom su bili na gubitničkoj strani. Na predsjedničkim izborima 2010. pobijedio je Josipović, a dijaspora je glasala za Bandića. Izgubila je i oba puta kada je pobijedio Stjepan Mesić. Glasala je (2000.) za njegova protukandidata Dražena Budišu, a 2005. za Jadranku Kosor. Na parlamentarnim izborima, kad god je pobjeđivao SDP, iseljena Hrvatska bila je za HDZ.
Unatoč tomu, vijest u pojedinim medijima je “masovni izlazak bh. Hrvata”. Još je apsurdnije da su oni koji su glasali označavani kao uzurpatori tuđih prava. U njima krivce traže svi nezadovoljnici na ovim, ali i svim prethodnim izborima. Za ljevicu su dijaspora i bh. Hrvati problem jer su najveću potporu dali Kolindi Grabar-Kitarović. Pritom se navode postoci, ali ne i ukupan broj glasova koji ne utječe na stvarni ishod predsjedničkih izbora. Za HDZ-ovce je, pak, dijaspora ponekad “kriva” jer nije glasala samo za njih. Kao da bi konačan rezultat bio drukčiji da je u Bosni i Hercegovini i drugim državama odaziv bio veći. U Hrvatima iz BiH i iseljeništva krivce za neuspjeh sigurno će tražiti i neki “analitičari” u stožeru Miroslava Škore. Široka plejada desničara kojima su puna usta prava Hrvata u BiH, ali i iseljeništvu, uzdala se u uzvratnu potporu kroz glasove sunarodnjaka izvan Hrvatske.
U svakom slučaju, ovakav izborni model za Hrvate izvan Hrvatske treba mijenjati. Da ne bi više, potpuno neopravdano, bili obilježavani kao “krivci” za izborne rezultate, Hrvatima u BiH i iseljeništvu treba u potpunosti ukinuti pravo glasa ili im omogućiti da to pravo uistinu konzumiraju, a ne da se moraju, kao sada, primjerice voziti tisućama kilometara po bespućima Australije da bi glasali ili naguravati u redovima na svega nekoliko lokacija u Bosni i Hercegovini. Tek ako i kada budu imali iste izborne uvjete, Hrvati iz BiH i iseljeništva moći će sa svojim sunarodnjacima u Hrvatskoj dijeliti odgovornost za izborne rezultate, ma kakvi oni bili. Biti izborna ikebana dijaspori odavno nije zanimljivo. A oni u Bosni i Hercegovini ionako su se naviknuli da im drugi biraju predstavnike. •
