Stigla je nova 2016. godina i onima koji su je čekali jako bučno i onima kojima je od sveukupnih novogodišnjih i sličnih buka i halabuka postalo mučno. Jedni drugima i trećima zaželjeli su puno sreće u ovoj novoj koja je počela u prošli petak, a netko je "mudro" primijetio:
- Sreća da nije i trinaesti!
A kad je sreća u pitanju, valja se prisjetiti one Andrićeve: "Čudno je kako je malo potrebno da budemo sretni, i još čudnije: kako često nam baš to malo nedostaje!" Nobelovac nije ni slutio da će ove riječi biti aktualnije u vremenu današnjem nego u onom kad su mudro smišljene. No, Francis Bacon još je prije četiri stoljeća kazao kako je sreća kao tržnica - ako možeš malo pričekati, cijena će pasti. Valja imati strpljenja, upornosti i vjere. Mnogima sreću kvare oni koji do svoje sreće dolaze na ne baš sretno odabran način, što je navelo Ogdena Nasha na duhovitu misao: "Postoji samo jedan način da se postigne sreća na ovoj zemaljskoj kugli, a to je ovaj: ili imati čistu savjest ili je uopće ne imati!" A kazano je i to da se zapravo sreća sastoji od izbjegavanja nesreća! Što bi mnogi u svijetu morali znati. Nisu se naučili na vlastitim primjerima, nesrećama svoga naroda, povijesti svijeta. Ili se ravnaju po onoj da sreću čine dobro zdravlje i slabo pamćenje. Što nije zdravo za ostale.
BiH će trebati puno sreće u ovoj novoj godini Gospodnjoj. Proteklu ćemo pamtiti po mnogo čemu, od pape Franje u Sarajevu, napada na Vučića u Srebrenici i terorističkih napada, do uspostave nove vlasti, aktivnosti vezanih uz Reformsku agendu, obilježavanja 20. godišnjice Daytonskog sporazuma, sportskih rezultata koji kažu da se i u BiH može kad se stvari poslože i ljudi slože.
Što očekivati od nove, 2016. godine Gospodnje?
Dayton je ušao u svoje treće desetljeće i treba mu novo odijelo. Kako se BiH nalazi u Europi, najbolje bi pristajalo europsko odijelo.
Dizajneri novog svjetskog poretka trebali bi to imati u vidu i ne bi smjeli BiH izgubiti iz vida. Državu triju konstitutivnih naroda valja skrojiti po europskim mjerilima i standardima. A primjera, hvala Bogu, ima! Pa vjerujemo da će Europski parlament ustrajati na provedbi svoga usvojenog dokumenta o nužnosti provedbe i političkih, a ne samo ekonomskih reformi u BiH koja drugog puta osim euroatlantskih asocijacija nema.
No, čuju se i neke riječi koje zvuče kao asocijacija na neki drugi put, a radi se zapravo o stranputici. Ako BiH što brže ne krene u Europu, ubrzat će se odlazak njezinih građana u Europu.
A BiH bez svojih naroda i građana postat će čardak ni na nebu ni na zemlji, crna rupa Europe i svijeta, kopneni Bermudski trokut, a dva entiteta Scila i Haribda. Nadamo se da se na BiH neće odnositi riječi jednog mladog bh. građanina kad su ga pitali koliko mu je stalo do izabranice njegova srca, a on im objasnio:
- Volim je k'o migrant Njemačku!
Uvjereni smo da se BiH neće izgubiti u bespućima balkanske povijesne i geostrateške zbiljnosti. BiH treba puno više uvažavanja, razumijevanja, povjerenja, kompromisa, europsku koordinatu za novu apscisu i ordinatu bh. trokuta. Kako joj se ne bi dogodilo kao Muji koji je jako volio svoga psa, a nije podnosio Fatinu mačku.
Jednog dana kad je Fata otišla na posao, Mujo odnese Fatinu omiljenu mačku na drugi kraj grada, vjerujući kako je se elegantno riješio. Koda je došao doma, mačka je odmarala na kauču. Drugog dana odnese je na samu periferiju grada, a kad se vratio kući, opet je zatekao Fatinu mačku na istom mjestu. Trećeg dana Mujo odnese mačku u duboku šumu koja se nalazila prilično daleko od grada. No, Mujo se izgubi u gustoj šumi, nikako se nije mogao orijentirati i naći put u pravcu grada.
Onda mobitelom nazove Fatu:
- Ej, Fato, je li naša mačka kod kuće?
- Je, je, kod kuće je, a gdje bi bila - odgovori Fata.
- Daj der mi je malo na telefon - nastavi Mujo.
BiH treba jasne slike koje će jasno odražavati njezine (ne)prilike. Pa joj se neće događati nezgodne zgode kao s djevojkom i mladićem u najluđoj noći. Mladić reče:
- Nešto si mi večeras posebno lijepa!
- Nije to ništa, da me vidiš na Facebooku - uzvrati ona.*
