Prošle srijede Mostar i Hercegovina bili su u središtu zanimanja javnosti u BiH, RH i šire. Večernjakov pečat ponovno je pokazao kakva je BiH moguća. No, ovih dana mogli smo čuti i previše toga od onih koji od Bosne i Hercegovine prave nemoguću misiju. Televizijske snimke svih 18 Večernjakovih pečata mogu poslužiti kao velika škola svim domaćim i stranim političkim strukturama koje bi trebale raditi na mogućoj BiH, državi triju jednakopravnih naroda i svih građana. No, oni se “školuju” na nekim programima i projektima s povijesne i političke ropotarnice. Večernjakov pečat promovira europske vrijednosti, jednakopravnost naroda, ljudsko dostojanstvo, toleranciju i zajedništvo, pokazuje put upravljanju razlikama bez kojega nema održive BiH. Pečati su poslali snažne poruke koje su odjeknule u čitavoj BiH i puno šire, ali puno je još onih koji su začepili uši i imaju sluha samo za svoje zagrižene i nagrižene anakrone politikantske stavove koji su onkraj logike, pravde, pravičnosti, tolerancije, međusobnog uvažavanje, savjesti.
Zar je moguće da u 21. stoljeću na europskom kontinentu postoje političke strukture koje u državi triju konstitutivnih naroda jednom od njih kategorički odriče nacionalna prava, jednakopravnost, konstitutivnost, pravo na izbor svojih političkih predstavnika? Još je nevjerojatnije da na sve to onako bijelo gledaju europski i svjetski samozvani zaštitnici demokracije, promicatelji pravde i pravičnosti, borci za kolektivna i ljudska prava. No, valja vjerovati da će i do Bruxellesa i Washingtona doprijeti riječi slične onima što ih je izrekla Kolinda Grabar-Kitarović na ovogodišnjem Večernjakovu pečatu.
Treba se nadati da će iz europskih i svjetskih centara moći stići stavovi koji će ohrabriti zdrave, proeuropske političke snage u BiH. Lijepo je bilo čuti vijest o tomu kako je Hercegovina četvrta po redu među najpoželjnijim turističkim destinacijama u Europi. Brojni sarajevski mediji kazali bi – u Bosni. Jer je za mnoge u BiH Hercegovina samo dio Bosne. Znakovito je da su mediji u Bosni i Hercegovini, Republici Hrvatskoj i šire u nabrajanju hercegovačkih turističkih destinacija “zaboravili” Međugorje koje godišnje posjeti više od milijun hodočasnika. Onda ne čudi to da su mnogi mediji “zaboravili” registrirati izjavu mons. Henryka Hosera, Papinog izaslanika za Međugorje, u kojoj je Međugorje izjednačio s Lourdesom i Fatimom. Ni riječi o tome od onih koji bi od Međugorja mogli imati velike koristi.
Prije nekoliko godina Hercegovina je od relevantne europske agencije bila svrstana među najatraktivnije regije za investiranje. Pa su bili navedene i hercegovačke komparativne prednosti, od klime, blizine Jadranskog mora i luke Ploče, povezanosti te luke sa željezničkom prugom, do cestovnih koridora, Međugorja, uspješnih domaćih i stranih kompanija u Hercegovini te puno toga još. U komunističkom sustavu zapadno-hercegovačke općine bile su među najnerazvijenijima u nerazvijenoj BiH, a znamo i zbog čega. A znamo i to da u Bosni i Hercegovini postoje političke strukture kojima je jako stalo do ponavljanja ne tako davne prošlosti.
Retrogradne snage vuku BiH u tamne i crvene vilajete. Ni susjedne zemlje, pa i šire, nisu imune, ali ni “pelcovane” protiv takvih. Pa će izvrsni aforist Marko Grgičević reći: “Bili smo Europa u srednjem vijeku, a sada smo srednji vijek u Europi!” U BiH je svašta moguće – tu se i u luđačkoj košulji može ostati kratkih rukava. A gdje se umiješa unitaristički vrag, tu i pješčani sat ide – unatrag! Mnogi svojom bizantskom logikom zaključaka bez premisa podsjećaju na onu dokonu damu kod automehaničara.
- Izgleda da je kod vašega auta u pitanju kratki spoj – reče automehaničar.
- Možete li ga produžiti? – priupita dokona dama.
U njihovu društvu su i brojni umišljeni pametnjakovići čije se “teorije” kose s temeljnim postulatima demokracije i vladavine prava. Sliče onom hvalisavom gazdi koji reče svom djelatniku Muji:
- U početku nisam imao ništa osim vlastite pameti.
- Joj, šefe, onda ste stvarno počeli od nule – zaključi Mujo. •
