Povijest se ponavlja, za sada kao groteska, ali ako se u “građanskom” Sarajevu ovako nastavi, prijeti da se ponovi i kao tragedija. Jer se iz Jugoslavije puno toga preslikalo na poslijeratnu “Jugoslaviju u malom”, kako znaju zvati BiH. Unitarizam i hegemonizam beogradske čaršije s kraja 80-ih godina prošloga stoljeća kao jaje jajetu sliči unitarizmu sarajevske čaršije u sadašnjem vremenu. Razlika je u tomu što se u Beogradu radilo o velikosrpskom hegemonizmu, a u Sarajevu o velikobošnjačkom. I retorika je kao prepisana pa tako iz “građanskog” Sarajeva poručuju: “Ili građanska BiH ili građanski rat!” Pokušavaju se srušiti temeljna i natkrovljujuća načela Daytonskog sporazuma i Ustava BiH, a pritom bošnjački unitaristi u građanskom odijelu uvjeravaju domaću i svjetsku javnost kako su oni jedini branitelja i graditelji BiH. I kako je sasvim normalno, a posebno okomito, da Bošnjaci Hrvatima biraju političke predstavnike. Brojni viđeniji bošnjački umnici baštine “logiku” jednog beogradskog kolege s kraja 80-ih godina prošloga stoljeća koji reče: “Nemam ništa protiv diktature ako je diktator Srbin!” Razlika je u tomu što brojni viđeniji bošnjački politički umnici, koji ne vide ni svoj prst ispred dignutog nosa, kao diktatora u BiH vide Bošnjaka. Može i Hrvat ako ga Bošnjaci izaberu! Tako “građansko” Sarajevo ruši bh. državu.
Takva logika stjerala je BiH u ćor-sokak, a lažnog cara do duvara. Tako to biva kad se previše sniva o hegemoniji i unitarizmu, rušenju konsocijacijske demokracije, vladavine prava. “Građanske” strukture u BiH sve se više upiru iz petnih žila kako bi bh. Hrvatima oduzeli građanska prava! S Marsa se vidi da se bh. Hrvatima nastoji oduzeti konstitutivnost, a neki demokratski autoriteti usred demokratske Europe, koji se kunu u svoje političko poštenje, kao da su pali s Marsa.
I s tamne strane Mjeseca vidi se kako je bošnjački nacionalizam i unitarizam obukao građansko odijelo koje mu nikako ne stoji. Malo fali da mu sasvim spadne s tijela i da se pokaže koliko je lažni car gol golcat. Kakva građanska BiH, kakvi bakarači, unitaristički rog podmeće se pod građansku svijeću. Koja ne daje demokratsko svjetlo već unitaristički, hegemonistički mrak.
“Građanske” politikantske i medijske strukture utrkuju se u tome tko će izvaliti veću laž na račun onih koji žele da BiH konačno postane država ustrojena na europski način. Što nas podsjeti na posjet pripadnika najobespravljenijeg naroda u Europi servisu za popravke televizora.
- Gospodine, s tonom je sve u redu, sa slikom isto tako, ovom televizoru ništa ne fali – reče majstor.
- Ali laže – reče pripadnik najobespravljenijeg naroda u Europi.
I dalje se u “građanskom” Sarajevu smatra logičnim to da se nehrvat može predstavljati Hrvatom. Što podsjeća na razgovor ugodni između Muje i Hase. Mujo se pohvali Hasi kako će on i Fata dobiti sina.
- Jeste li mu smislli ime? – upita Haso.
- Jesmo, još samo da mu smislimo prezime – objasni mu Mujo.
Neravnopravnost naroda u BiH izaziva nepovjerenje, a bez povjerenja nema pomirenja. Bez pomirenja nema mira, a bez mira nema ničega dobroga ni za narode ni za građane. No, kao da bi ipak mogla prevladati realnost kod značajnog dijela političkog Sarajeva, takav dojam nameće se nakon razgovora između Dragana Čovića i Bakira Izetbegovića.
BiH se nalazi u Europi, a neki se u njoj ponašaju kao da je ova europska država nešto poput Sjevernog Sentinela, čiji su stanovnici potpuno izvan civilizacije. BiH ne može ostati izvan euroatlantskih asocijacija, ali ne lezi, vraže! BiH prokišnjava na sve strane, valja razmišljati i o NATO-ovu kišobranu. No, jedni su okreću prema Rusiji, drugi upiru pogled prema Turskoj koja je pod NATO-ovim kišobranom, ali im se čini kako prokišnjava nad dijelom Erdoganova carstva. Sve nekako podsjeća na razgovor (ne)ugodni između muža i žene koji očekuju goste. Muž reče:
- Evo gostiju, ženo, sklanjaj kišobrane!
- A zašto bih ih sklanjala, ta neće ih ukrasti – uzvrati supruga.
- Prepoznat će ih – objasni joj muž.
Svako ima svog parmaka, ovo je Hrvatski parmak.