Zašto HDZ ne bi smio biti protiv izbora Radovana Dobronića za predsjednika Vrhovnog suda? Samo zato što ga je predložio predsjednik Zoran Milanović i jer je već odbio njegovu kandidatkinju!? Taj je argument slabašan jer se predsjednik potrudio izbor opet pretvoriti u farsu šaljući poruku u stilu “eto vam vaši zakoni, meni ne trebaju javni poziv, mišljenja, javna rasprava, može se cijeli svijet srušiti, ali bit će kako ja kažem”. Riječ je opet o ustavnopravno diskutabilnom pristupu koji provocira i politički oprez. Jer, kao i u slučaju prof. dr. sc. Đurđević, određene kvalitete koje osobito cijenimo kod kandidata ne znače da treba stvarati proceduralne izuzetke, a posebice bi opasan bio argument da se Dobronića bira zato što nije dio “sudske klike”. Iako se i sam izložio etiketi tumačeći da suci nisu lijenčine i da je “besmislica” teza o pravosuđu prožetom korupcijom.
Upravo iskustvo koje je predsjednik priuštio prof. Đurđević, doduše, s njezinim pristankom, iziskivalo je izbjegavanje nove proceduralne isključivosti. Ovako, predsjednik sugerira da mu je na prvom mjestu politička instrumentalizacija izbora, stvaranje konflikta i provociranje situacije u kojoj bi Plenković i vladajući trpjeli štetu odbijanjem njegova prijedloga, iako je društveni interes svestrano ocijeniti kandidate i izabrati najboljega, koji je prema objektivnim kriterijima po volji i predsjedniku i parlamentarnoj većini jer samo u tom slučaju imat će legitimitet i autoritet provoditi svoj program rada.
Neki kažu da se HDZ neće usuditi dići glas protiv suca koji je presudio protiv banaka. Ako je do toga, i HDZ je glasovao za SDP-ov zakon o “švicarcima”. Notorna je glupost da je za položaj banaka važno tko je na čelu sudbene vlasti. Može li im se išta gore dogoditi od ovoga što jest? Takav utjecaj prvog čovjeka sudbene vlasti bio bi skandalozan i štetan jer je stranim investitorima neovisnost sudstva, i od predsjednika VS-a, na prvom mjestu. Pa ni sam Dobronić toj tezi nije dao povoda.
Kad bi HDZ glasovao protiv Dobronića, to bi značilo da ne želi kandidata kojeg neće moći kontrolirati i na kojeg neće moći utjecati? Što to znači, da je na ostale moguće utjecati!? Na Mrčelu!? Koji je devedesetih presudio u korist novinara kad je država stajala iza zaštite lika tadašnjeg predsjednika dr. Franje Tuđmana. Koji je bio predsjednik vijeća Županijskog suda u Zagrebu koje je osudilo Mirka Norca za Medački džep, a oslobodilo Rahima Ademija. I koji je, nasuprot pritiscima najmoćnijeg političara premijera Milanovića, bio u vijeću koje je odlučilo izručiti Josipa Perkovića Njemačkoj zbog udbaške likvidacije Stjepana Đurekovića. Ili, zar se netko usuđuje to reći odvjetniku dr. sc. Šimi Saviću, koji se u Domovinskom ratu na mjestu načelnika policije u Kutini opirao neprijateljskim oklopnim vozilima, kako se takvo što netko usuđuje reći i sutkinji Lani Petö Kujundžić, za koju je i saborska zastupnica Dalija Orešković na sjednici Odbora za pravosuđe rekla da kao odvjetnica nikad nije čula nijednu lošu riječ o njoj...
U istoj je kategoriji i teza da vladajući ne žele nekoga tko ima kritički odnos prema pravosuđu i tko nije dio “klike”. To je teza protiv Mrčele i sudaca VS-a, iako se on kao “dio klike” i za Županijski i za VS javljao po tri puta.
“Nekritičnost” je pokazao na djelu. Na opasku novinara Jutarnjeg lista da je sutkinji izrekao visoku kaznu, u razgovoru naslovljenom “Najstrože kazniti korumpirane suce” 2007. je rekao: “Načelno, za mene nema gorega nego kad sudac počini kazneno djelo pri obavljanju dužnosti”.
Uostalom, zašto se ne govori o kandidaturi dr. Savića? Najkritičniji je i nudi radikalna rješenja. Pitanje realne ostvarivosti programa treba postaviti i kod Dobronića, koji je i sam rekao da je nužna prava dijagnoza stanja u pravosuđu. Stoga je iznio odokativna nagađanja koliko se i gdje nepotrebnih sporova godišnje producira u usporedbi s nama sličnim pravnim sustavima. Njegove mjere temelje se na edukaciji gospodarstva o ulozi računa, kao i javnih bilježnika, promjeni pristupa prvostupanjskih sudaca u ocjeni dopustivosti ovršnih prigovora, kao i promjeni metoda upravljanja u državnim i lokalnim strukturama i komunalnim tvrtkama. Čak je i Milanović u osvrtu na raspravu na sjednici Odbora nehotice “pecnuo” baš svog kandidata opaskom kako su ga se saslušanja kandidata dojmila kao da se bira predsjednik Vlade, a ne predsjednik VS-a. Što ako ga svi oni ne budu slijedili!?
I taj kontroverzni stegovni postupak za bilo koga drugoga bio bi eliminacijski za sve koji sada prelaze preko toga, kao i preko gafa prof. Đurđević, pa i to što je potpuna enigma kako bi se snašao prvi put na visokoj funkciji. Njegov program nosi rizik i upitnike, a pokaže li se i promašajem, i to će biti Milanovićeva pobjeda. Može li Plenković to podnijeti? I konačno, ako HDZ ne smije protiv Dobronića, zašto Milanović smije protiv Mrčele?
