Zveckanje oružjem odzvanja na sve strane svijeta pa se glas razuma uopće i ne čuje. Što se posebno negativno odražava na brdovitom Balkanu. Politički šibicari igraju se vatre sjedeći na balkanskom buretu baruta i pijuckaju rakiju iz rakijskih kotlova tik do tog zapaljivog bureta. Svako malo doliju “malo” ulja na vatru. A u bosanskom loncu kuha li kuha. Pod velikim je pritiskom od onih koji svakom loncu u Bosni i Hercegovini hoće biti poklopac. No, da nije šupalj na nekoliko mjesta, jadni bosanski lonac eksplodirao bi. U bivšoj državi postojao je vic u kojem se postavljalo pitanje:
- S kime graniči Jugoslavija?
- Graniči s BRIGAMA (akronimi, početna slova Bugarske, Rumunjske, Italije, Grčke, Albanije, Mađarske i Austrije)!
Narodi i građani smijali su se toj zanimljivoj dosjetki i ne sluteći razmjere velikih briga s malim slovima. Bosna i Hercegovina, po mnogima Yuga u malom, ne graniči s BRIGAMA, ali na unutarnjem planu ima briga koje su prešle gotovo sve granice.
Neki političari i njima skloni analitičari svaku pomisao iz Europe, koja je na tragu održive BiH, smatraju grubim miješanjem u unutarnje stvari BiH. Svaki prijedlog s kojim bi se složila hrvatska strana u BiH naziva se grubim miješanjem, pa su one izmjene Daytonskom sporazuma, Ustava i Izbornog zakona BiH, koje su oduzele stvarnu, praktičnu konstitutivnost bh. Hrvata, po toj logici - nježne! Što je u korist bh. Hrvata, to je grubo miješanje, a što je u korist Bošnjaka, to je onda nježno miješanje! “Opa, bato”, rekla bi treća strana. Republika Hrvatska ima obvezu povući Bosnu i Hercegovinu u Europu, ali neki u Sarajevu vuku Hrvatsku natrag. Preko nesagrađenog Pelješkog mosta u nemirnu balkansku luku. Sličan most postoji i na Bosporu pa se ne može nazrijeti razlog tom sporu. Posebno brine retorika iz političkih retorti, sasvim suprotna od diplomatskih uzusa i dobrog ukusa, po bizantskoj “logici”: Ako Erdogan udara po Angeli, zašto ne bismo i mi po Kolindi! U Bruxellesu planiraju što prije Hrvatsku uključiti u Schengen, a Schengena nema bez Pelješkog mosta. Pa se zato taj most iz Bruxellesa i financira. I NATO-u je također taj most bitan iz više razloga pa mnogima nisu jasni razlozi “miniranja” projekta. Od BiH se očekuje napredak na aktiviranju Akcijskog plana za članstvo u NATO (MAP), a neki koji se kunu u NATO djeluju reakcijski. Svaka sila akcije u BiH izaziva više sila reakcije. Sve u duhu stare loše tradicije.
Pojedini se političari u BiH ponašaju po političkoj praksi Luja XIV. koji se pariškom parlamentu 1655. godine obratio riječima: “Država, to sam ja!”. Tada je Luj XIV. imao samo 16 godina. To je bilo prije više od tri i pol stoljeća, a mnogi se političari u BiH i danas ponašaju kao djeca. A situacija je više nego ozbiljna. U takvim političkim igrama jako se skupo plaćaju jeftini golovi. Pogotovo autogolovi. Neke političke strukture u BiH ne znaju što hoće, a hoće to odmah. Puno toga podsjeća na Mujino sudjelovanje u kvizu “Milijunaš”. Voditelj mu je postavio pitanje:
- Tko je bio prvi predsjednik Sjedinjenih Američkih Država - George Washington, Abraham Lincoln, John Kennedy ili Ronald Reagan?
Mujo nije znao odgovor pa mu se obrati voditelj:
- Imate opcije “pola-pola”, “pitaj publiku” ili “džoker - nazovi prijatelja”.
- Ja bih nazvao prijatelja Hasu koji inače živi u Americi - reče Mujo i nazove Hasu:
- Jarane, evo me u kvizu “Milijunaš”, a ne znam odgovoriti na pitanje tko je bio prvi predsjednik Sjedinjenih Američkih Država. Što mi ti predlažeš, opciju “pola-pola” ili da pitam publiku!
BiH drugog puta na Zapad nema nego preko Hrvatske. No, odnosi na toj relaciji sliče nezgodnoj zgodi između Muje, koji je ipak nešto zaradio u kvizu “Milijunaš” pa je sa zarađenim novcem dospio na plavi Jadran, i Dalmatinke. S prijateljicom Dalmatinkom izišao je na večeru u neki bolji dalmatinski restoran. Dalmatinka je naručila:
- Ja bih DAGNJE.
- Stalno me sramotiš, ne kaže se dagnje nego ?JAGNJE - ispravi je Mujo.
Herc-iskrice
