Na Istoku stare priče, na Zapadu ništa novo, a u BiH nešto između. Tako je i kad je o izborima riječ. Ponovno se pokazalo da su izbori u BiH nešto kao “vruća” lutrija u kojoj je svaki listić, srećka – dobitni! Naravno, puno njih izigra same sebe. Relevantne političke snage proglasile su i tumačile izbornu pobjedu na svoj način. Oni koji su ipak izgubili bivše pozicije kažu kako su jako puno dobili time što su mnogo naučili od ovih lokalnih izbora, što će im dobro doći za dvije godine na općim. Neki su očekivali više, a za podbacivanje krive nedovoljnu izlaznost. Što podsjeti na onu nezgodnu zgodu kad je Fata na izbore došla u cipelama s brojem 47. Kad su je pitali zašto je na biračko mjesto došla u cipelama s toliko velikim brojem, objasnila je: - U stranci su nam rekli da na izbore iziđemo u što većem broju! Lokalni izbori u BiH bili su po mnogočemu zrcalo popisa stanovništva, podijeljeno s dva, a u RS-u i konkavno ogledalo referenduma. Kažu da se najviše laže pred ženidbu i pred izbore. No, BiH je po mnogočemu posebna, pa neki još više lažu nakon izbora. Ne zaostaje mnogo ni laganje značajnog broja bračnih partnera poslije ženidbe. Ništa novo, takvo nešto slično je i kad je daytonski brak u pitanju. Netko je kazao: “Kad bi izbori mogli nešto promijeniti, uopće se ne bi ni održavali”. Svako pravilo ima iznimku pa je tako u Velikoj Kladuši nakon babljeg ljeta uslijedila Babina jesen. Fikret Abdić Babo u jeseni života zavladao je svojom malom Velikom Kladušom. Nemila događanja na izborima u Stocu uzdrmala su bh. tronožac. Nije zlatno ni u Srebrenici. Do općih izbora koji će uslijediti za dvije godine valja puno toga promijeniti - kako se s bh. tronošcem ne bi događale scene iz Stoca. Bosanski lonac sustavom spojenih posuda spojen je na balkansku bačvu baruta. Unatoč svemu, neki se i dalje igraju vatrom i kratkim fitiljima. Jedni su se već uljuljkali na otomanu novog otomanizma. Vjeruju da je do novog otomanizma došlo po automatizmu, odnosno po logici ponavljanja povijesti. Neki od njih vole citirati Karla Marxa, a zaboravili su da je upravo on kazao kako se povijest ponavlja dva puta, prvi put kao tragedija, drugi put kao farsa. Kao da su zaboravili na ne tako davnu tragediju, a farsu će dobro upamtiti ako nastave s izazivanjem ponavljanja tegobne povijesti na ovom geostrateški turbulentnom prostoru. Drugi su zauzeli staru busiju i uzdaju se u majku Rusiju, iako je i srbijanski ministar Dačić rekao kako je, nažalost, Rusija daleko. No, s Mjeseca se vidi kako Rusija gura Srbiju i Republiku Srpsku u Europsku uniju radi love, a radi geostrateškog lova tjeraju ih od NATO-a. Nekada je genijalni Veselko Tenžera pisao: “Lova plus lova je – love!”. Danas bi genijalac Zagrepčanac i Ramac možda napisao ovako: “Lova plus lov je – love!” Bh. Hrvate nastoje gurnuti u stranu iako je sasvim razvidno da su upravo oni vezivno tkivo BiH i lokomotiva koja bh. vlak vodi u Europu. Nadamo se da se na putu BiH u Europu neće događati nešto slično kao u nezgodnoj zgodi s klincem u autobusu između Zenice i Sarajeva. Nakon nekoliko prijeđenih kilometara klinac viknu: - Šoferu, šoferu, kad će Semizovac?
- Ne brini, mali, reći ću ti kad stignemo u Semizovac – javi se vozač autobusa.
Nakon nekoliko minuta klinac opet viče:
- Šoferu, šoferu, kad će taj Semozovac?
- Slobodno spavaj, mali, probudit ću te ja kad stignemo u Semizovac – umiri ga vozač.
Klinac je zaspao, a vozač zaboravi i na njega i na Semizovac. Kad se autobus primakao Sarajevu, sjeti se klinca i viknu: - Au, en ti pamet, zaboravih i malog i Semizovac!
Svi putnici složiše se oko toga da se zbog klinca autobus treba vratiti do Semizovca. Kad je autobus stigao u Semizovac, vozač počne buditi klinca:
- Diži se, evo nas u Semizovcu!
Klinac se pobudi, protrlja oči, iz torbe izvadi čokoladu i počne jesti.
- Kakva te sad čokolada snašla, izlazi, evo nas u Semizovcu – počne vikati vozač.
- Ma, ja idem do Sarajeva, nego mi nana rekla da čokoladu ne smijem načeti prije Semizovca – objasni klinac.
