Već tjedan dana smo u klimatološkoj jeseni, a bliži se i kalendarska. Ali kao da je stigla i ona prava, ili je sve to samo još jedna varka i klimatska čarka. Ove jeseni daytonska BiH navršit će dvadesetu, a politička klima u BiH kao da je ušla u klimakterij. Na klimavim je nogama, klima lijevo, desno, nikako pravo. U jesen inače, kako reče pjesnik, sve biva jesenije. Nadamo se da politička jesen u BiH neće biti ni previše vruća, ali ni previše blatnjava, a trebala bi donijeti i neke plodove. Neće valjda oni koji odlučuju o sudbini BiH nakon ljetnih odmora odmah krenuti na zimski san. Psiholozi pokušavaju objasniti zašto se mnogi poslije odmora osjećaju umornije nego prije odmora, ali puno toga što se s BiH u vezi s tim događa ne mogu objasniti ni psiholozi, ni sociolozi, ni filozofi, ni geostratezi, ni instruktori pozitivne geografije. Možda ipak nešto suvislo mogu reći povjesničari.
Ponešto može objasniti i Facebook objava jedne dame: "Mnogi bi mi stali na kraj kad bi znali gdje mi je početak!" Misao može poslužiti i kao grafit na zidu neke bh. zgrade, s potpisom: BiH. Jer jedni početak Bosne i Hercegovine vežu za Kulina bana, drugi pravi početak prave Bosne (a po njoj i Hercegovine) vežu uz kralja Tvrtka, treći za osmanlijska osvajanja. No, ima i onih koji kažu da se prava pravcata BiH može vezati za Berlinski kongres, ali i onih koji dokazuju da je današnja BiH rođena na zasjedanju ZAVNOBiH-a, a potvrdila Badinterova komisija prema kojoj su granice bivših socijalističkih republika granice novih kapitalističkih država. Neki idu još bliže u povijest, vezujući današnju BiH za Daytonski sporazum, zaboravljajući da postoji i Washingtonski, a najviše je onih koji ne znaju za što bi se od svega toga uhvatili ili čega bi se otarasili.
Kažu da je povijest učiteljica života, a u BiH se pretvorila u mučiteljicu koja nad svojim bh. učenicima provodi mobbing, obara ih na godinu, izbacuje iz škole.
Rečeno je da se povijest ponavlja dva puta, prvi put kao tragedija, drugi put kao farsa, a na prostorima BiH puno više puta, i to u svim oblicima dramaturgije i dramatičnosti. Pa nemirna BiH mirne duše može biti tema i za teatrologe.
Sudbina bivše države trebala bi biti dobra škola za buduću. I vrapci na svim granama i svim stranama dobro znaju koliko je srpska hegemonija napravila medvjeđu uslugu samoj sebi. Pa čudi to zašto neke političke "tice" u BiH i oko nje nisu naučile lekciju. Na obilježavanju 22. godišnjice osnutka HR Herceg Bosne rečeno je kako Bošnjaci kao najbrojniji narod u BiH danas drže ključeve dugoročne stabilnosti BiH, pri čemu se trebaju odreći pokušaja hegemonije nad Hrvatima.
No, uvijek netko u BiH kopira ključeve, a neki pokušavaju nekim prastarim "kalauzima".
Treba se prisjetiti i onih pokušaja pajserom. Čitamo kako će se pokušaji hegemonizma i unitarizma pokušati spriječiti izmjenama i dopunama Izbornoga zakona BiH i ustavnim reformama. No, iz Europe poručuju kako bi najprije trebalo požuriti s onim gospodarskim. Samo da opet ne bude po onoj staroj: Naokolo kole pa na mala vrata. BiH nije za Europu spremna, ali neki misle da bi joj se upravo to moglo posrećiti kao jednom potencijalnom djelatniku na burzi rada.
- Što znate raditi? - upita ga djelatnica.
- Ništa - odgovori.
- Odlično za vas - primijeti djelatnica.
- Kako? - čudi se.
- Ako netko od poslodavaca zatraži nekoga tko ne zna ništa raditi, vi ste prvi na popisu - objasni mu djelatnica burze rada.
Stalno slušamo onu koja kaže da je politika umijeće ostvarenja mogućega, a u BiH politika je umijeće stvaranja nemogućega. Dokle i zašto ili možda baš zato. Daytonski brak u dubokoj je krizi, nešto hitno valja mijenjati ili će nešto još hitnije izmijeniti duh i smisao BiH koja bi onda za sebe mogla reći nešto slično jednoj bh. dami:
- E, kakav sam baksuz, kad bih se rastala, mene bi svekrva zapala!
Kako stvari stoje, jednom bh. entitetu Amerika je punica, a drugom je Europa - svekrva.
