Marta, pitala je profesorica iz matematike moju kćer za vrijeme nastave, što se ono miče iza tebe? Ah, ništa, profesorice, rekla je moja kći, to je tata prilegao na kauč između dva seminara, muči ga teška migrena.
Tako je to kad se sva online nastava odvija u kućama. Jedna kći ima solfeggio u jednoj sobi, i odatle se čuju veseli zvuci glazbe; druga upravo u svojoj sobi drži prezentaciju na svojem fakultetu; sin u svojoj sobi ima konzultacije. Najmlađa kći i ja zato dijelimo dnevni boravak – na stolu koji je inače moj radni, ona preko državnog tableta ide u osnovnu školu, a preko mog privatnog laptopa, u glazbenu; stol joj je zatrpan knjigama, bilježnicama i svime što treba za likovni i tehnički odgoj; na većem stolu, koji je inače namijenjen obiteljskom blagovanju, moja je sveučilišna katedra i urednički desk, na kojem moja očajna supruga pokušava napraviti bar malo reda.
U stanu je teško naći mjesto za telefoniranje; kamo god odeš, netko viče da mu smetaš jer je na yammeru, zoomu ili omegi; katkad je nemoguće naći mjesto za rad i učenje, jer upadamo jedni drugima u zvučni i vidni prostor: vježbe iz flaute sudaraju se s uputama za programiranje, a kviz iz zemljopisa onemogućen je ako se u susjednoj sobi vježba oboa; pospremanje kauča mora pričekati jer je sat biologije, a ja ne mogu otvoriti poštaru jer baš imam komisijski ispit.
Naći mjesto za makar i minutu odmora, dok se migrena širi lijevom polovicom mozga i ozbiljno ugrožava vid i ravnotežu, ne može se. Zauzvrat, mnogo smo naučili jedni od drugih. Moja djeca toliko su se naslušala mojih fakultetskih predavanja o medijskom jeziku i stilu, da bi glatko mogla testirati semestar, a na sveučilištu u Banja Luci, pompozno nazvana Apeiron, zacijelo bi dobila i diplomu. U koroni sam obnovio znanje iz osnovne i srednje škole. Dok ležim na kauču i pokušavam razbistriti glavu za sljedeće predavanje, do mene dopire lekcija o banu Jelačiću, njegovom sukobu s Mađarima kod sela Pákozda i kompliciranim odnosima s knezom Alfredom Windischgrätzom.
Iz migrene mi se javlja taj isti Windischgrätz iz romana publicista Josipa Horvata, o revolucionarnoj 1848. u Habsburškoj Monarhiji, koji je jednom tužno uzdahnuo da dobiva toliko anonimnih prijava iz Hrvatske, da se pita ima li ondje još uopće poštenog čovjeka. Ili slušam kako moja djeca uče razliku između glagolskih pridjeva radnih i trpnih, i učeno raspravljaju o Zločinu i kazni, a istovremeno su u Koprivnici uhitili bivšu direktoricu izdavačkog poduzeća Zagrebačkog Holdinga.
Ne čudi me da je htjela ubiti ljubavnika koji ju je varao, peglao njen zlatni American i pronevjerio joj milijun eura u ugostiteljstvu, nego me čudi da se uz toliko osobno bogatstvo htjela baviti izdavaštvom – o kojem nije imala pojma, kako sam se više puta osobno osvjedočio. Dapače, nije bilo nikakva znaka da je ikada pročitala ikakvu knjigu u životu. I dok slušam kako moja kći profesorima okretno nabraja križarske ratove, definicije geometrijskih likova i vrste energije, razmišljam o tome kako se Luka Burilović, predsjednik Hrvatske gospodarske komore, i član nadzornih odbora državnih firmi, nalazi na čelu Sveučilišnog savjeta Sveučilišta u Zagrebu, što je nadzorno i savjetodavno tijelo Sveučilišta.
I zbunjuje me – jer ja ne baratam brojevima tako dobro kao moja djeca – kako Luka Burilović, koji je diplomirao na sveučilištu Apeiron u Banja Luci, koje je po Webometricsu na 14.404. mjestu na svijetu, nadzire i savjetuje zagrebačko Sveučilište koje je 539. na toj istoj listi?
Valjda bi onaj koji je na 539. mjestu trebao nadzirati i savjetovati onoga koji je 14.404. po redu? Ali to je u skladu s tim da nepismena direktorica, buduća neuspješna ugostiteljica, tiska Četiri seminara Martina Heideggera. Apeiron je filozofski pojam starih Grka, kojim je Anaksimandar imenovao bezgraničan izvor svega postojećeg, a taj se pak u Republici Srpskoj etablirao kao simbol muljaže s diplomama.
Moja djeca pišu eseje o Zločinu i kazni, no žive u zemlji koja je patentirala zločin bez kazne: mogu naša djeca učiti on-line i off-line do iznemoglosti, mogu znati kako se tvore glagolske imenice, kako se računa površina trapeza i kada su križari osvojili Bizant, ali nikad najbolji neće doći na vrh – nego će uvijek onaj neuk, ali s vezom, upravljati obrazovanima koji nisu u stranci. Kako je ono pitao Windischgrätz: Ima li u toj Hrvatskoj poštena čovjeka? Na vlasti, dakako.
