Vođe židovskog naroda, glavari svećenički i starješine (farizeji, saduceji, pismoznanci) osporavali su Isusovu vlast. Isus im nije htio izravno odgovoriti na upit čijom vlašću čini djela koja je radio. A oni su se plašili njemu odgovoriti odakle je bilo Ivanovo krštenje! U tom kontekstu evanđelist Matej donosi prispodobu “Dva različita sina” (Mt 21, 28-2) kojom Isus odgovara što misli o tadašnjim svećenicima i starješinama koji su s njim često raspravljali. Isus im postavlja pitanje:
“Što vam se čini?” (Mt 21,20) i nastavlja prispodobu. Neki čovjek - otac imao je dva sina. Otac pristupi prvom (starijem) sinu i zamoli ga da ide raditi u vinograd taj dan. Taj njegov prvi sin bio je spreman riječima raditi i odmah pozitivno odgovori ocu:
“Idem, gospodaru!” (Mt 21,29) Međutim, nije otišao raditi. Otac reče i drugom, (mlađem) sinu da pođe obrađivati vinograd. Ali ovaj drugi, mlađi, odmah jasno i glasno odgovori da neće ići raditi. Ali on nakon nekog vremena, nakon što je promislio, ipak ode i izvrši što je otac od njega tražio. Isus pita svoje sugovornike: “Koji od ove dvojice izvrši očevu volju?!” (Mt 21,31) Jednoglasni su bili kako je drugi (mlađi) sin koji je ipak otišao raditi, iako je jasno i glasno rekao kako neće raditi. Isus im nastavlja izravno odgovoriti kako se prispodoba odnosi na njih i njezina je poruka:
“Zaista, kažem vam, carinici i bludnice pred vama su na putu u kraljevstvu nebesko.”
Zatim im naglašava kako nisu prihvatili ni Ivana Krstitelja, a prihvatili su njegove riječi carinici i bludnice. Dapače, kad su i uvidjeli tko je Ivan Krstitelj, nisu se pokajali ni prihvatili ga.
Joseph Ratzinger kaže kako se u ovoj prispodobi radi o “pozivu na novo ‘da’ Bogu koji zove”. U Katekizmu Katoličke crkve piše: “Prispodobe su kao ogledalo čovjeku: prima li Riječ kao što ga prima kamenito tlo ili kao dobra zemlja?” (KKC 546) Danas je Crkva izabrani vinograd Božji. Poslani smo u njoj živjeti i raditi, a ona je poslana u svijet.
