Nehemija je dvadeset godina živio u Suzi. Bio je kraljev peharnik. Godine 445. pr. Krista došlo mu je nekoliko ljudi iz Judeje. Odmah je pitao za stanje u Jeruzalemu i Judeji. Rekli su mu kako je jeruzalemski zid razoren i vrata spaljena. Nehemija zapisa kad je čuo tu tužnu vijest: "Sjedoh i zaplakah. Tugovao sam više dana, postio i molio se pred Bogom nebeskim!" (Neh 1,4).
Nehemija se vratio iz progonstva u Jeruzalem u trećoj skupini za vrijeme Artakserksa I. (464. - 423.). Kralj mu je dao pratnju i propusnicu s kojom je mogao dobiti i materijal za obnovu jeruzalemskog zida. Ohrabrio je svećenike i ostale da se obnove gradske zidine i zaštiti grad. Većina Jeruzalemaca prihvatila je njegov plan i počeli su obnovu. Protiv gradnje bili su u Samariji Sanbalat, Tobija, Gešam Arapin i još neki ljudi. Počeli su izrugivati obnovu zida i vrata. Kad su vidjeli da obnova ide dobro, zakleli su se kako će napasti Jeruzalem. Jeruzalemce je obuzeo strah. Nehemija ih je hrabrio: "Ne bojte se ovih ljudi! Mislite na Gospoda, velikoga i strašnoga, i borite se za svoju braću, za svoje sinove i kćeri, za žene i kuće svoje!" (Neh 4,8).
Ljudi su se tužili Nehemiji za velike nevolje koje su vođe zadavali. Ostali su bez imanja, a čak su morali i djecu prodavati u roblje. Nehemija je sazvao velik zbor. Žestoko je ukorio velikaše i odličnike što ugnjetavaju narod. Zbor je završio zaključkom kako velikaši i odličnici neće više izrabljivati narod, a ono što su im uzeli, vratit će. Kralj je postavio Nehemiju za upravitelja u Judeji. Tu službu obnašao je deset godina preko svoga zamjenika.
Sanbalat, Tobija i Gešam Arapin izazivali su i provocirali Nehemiju. Prijetili mu. Čak ga i optuživali kako gradi zidine jer se želi proglasiti kraljem Judeje. Nehemija se nije uplašio. Nastavio je radove i zid je završen za 52 dana. Jeruzalem je ponovno naseljen, a onda i drugi gradovi u Judeji.
