Jednom mi je čovjek rekao da je osoba bez vjere izgubljena duša. Ako je ova tvrdnja istinita, onda mi smo sada spašeni jer oni koji nikada nisu bili vjernici sada su obraćeni. Živjeli smo u Jugoslaviji, socijalistička, komunistička zemlja gdje je Bog službeno bio mrtav ili nepostojeći. Po toj tvrdnji, mnogi koji su tada bili živi i vjerovali u komunizam, tj. bez vjere, bili su bezdušni ljudi, potpuno izgubljeni. Pitanje je je li ova tvrdnja jednostavno istina ili nešto drugo. Odgovor na ovo pitanje ne znam sam, pa ostavljam narodu koji ovo čita da kaže svoje mišljenje. Kao malo dijete postavio sam pitanje. Čini mi se da još nisam pošao u školu. Tada, toga dana u Gani došla nam je baka u posjet. Živjela je u drugom gradu. Volio sam je puno. Uvijek kada bi došla spavali smo u istoj sobi. Zato sam mogao pitati baku iduće pitanje: Tko je rodio Boga? Na moje veliko pitanje, dobio sam veliku šamarčinu preko usta. I verbalnu opomenu da se to pitanje ne postavlja. Od tada do danas više nisam pitao o podrijetlu dragog Boga. Sada kao odrasla osoba znam zašto je to pitanje zabranjeno. Mnogo pristalica modernog europskog - civilizacijskog odgoja djeteta će ovaj moj doživljaj uzeti kao primjer kako ne odgojiti dijete batinom. Priznajem sada da je moja pokojna baka, koju nisam prestao voljeti unatoč šamarčini preko usta, što je bio odgovor na nedužno dječje pitanje, nije znala kako ili što učiniti da ne postavljam dalje nezgodna pitanja. Da mi je odgovorila na ovo pitanje, zasigurno bi pitao tko je i toga nekog rodio. To je kao pitanje je li starije jaje ili kokoš. Svaki novčić ima dvije strane. Zato sadašnji “demokratski” način odgoja djeteta bez batina ima svoje loše, opasne stvari. U vrijeme kada sam bio osnovna škola batine su bile dio svakodnevne rutine. Neznanje u školi, osobito iz matematike, sa sobom je nosilo mogućnost da dobiješ batine. Sada kada zakon izričito zabranjuje batine u školi kao sredstvo usmjeravanja i ispravljanja djece. Ima slučajeva kada učenici otvoreno prijete nastavnicima da će ih pretući ili ozlijediti ako im ne daju bolju ocjenu. Netko će reći da se to ne događa često. Poanta je u tome da se to ne smije događati.
Današnji način odgoja omogućuje djeci da prime tako loše karakteristike koje je kasnije teško ispraviti. Izreka kaže: “Kako siješ, tako ćeš brati plodove”. Ima i druga: “Željezo se kuje dok je vruće”. Znači, sve se može ispraviti dok je na početku, dok je mlado. Kasnije je kasno! Ovo vrijedi u medicini. Često čujemo od pacijenta da se bojao ili bojala ići liječniku jer će čuti da je ozbiljno bolestan. Ali na kraju opet ode do liječnika. Tada sazna da je stanje krajnje loše. Traži od liječnika da učini čudo da ga ozdravi. Istina je da je i ranije došao najverojatnije bi bio izliječen. Veliko pitanje sada glasi kako odgojiti našu djecu bez batina na civiliziran europski način, a da kasnije oni ne krenu kao hijene ili lavovi u školu u lov na učitelje. Priznajem da nije česta pojava, ali o tome treba na vrijeme misliti, reagirati, naći odgovor. Europa kopira sve ono što se događa u Americi. Tamo kažu da svaki Amerikanac ima pravo da ima pušku kod sebe radi vlastite sigurnosti i obrane. Neki dan sam gledao američki film PUT 66, jedan Amerikanac koji nikada nigdje nije putovao, prikazao je svoj pištolj i rekao da je to njegovo pravo da ima i da ako bude potrebno, da se brani od vlade Amerike. On je stopostotni kapitalistički način življenja i da svatko radi što mu je volja! Pitanje: “Je li on u pravu”’ Pitanje: Je li sve što dolazi iz Amerike ispravno i vrijedno kopirati? Sami odgovorite. Pitate se kako smo se igrali kao djeca u vremenu moga djetinjstva? Jednostavno! Igrali smo se skrivača. Jedva sam čekao da majka potroši konac za šivanje omotan na drvenom kolutu da ga mogu koristiti kao kotač u igri. Na njega bi stavio štap i dobio bi auto s kojim bi trčao okolo. Danas su dječja igra izumi, vrte se veliki novac, kupuju se tenkovi, topovi, puške... Netko je mome unuku kupio za igračku ručnu bombu. Pitam se što će mu to? Da nismo otišli predaleko u utrci za novcem? Danas djeca imaju hrpu igračaka s kojima se i nemaju kada igrati. Koji je onda smisao svega toga što imaju? Pustit ću vas da razmislite malo o ovoj temi. Nadam se da hoćete. A idući tjedan nastavljam s tekstom. Nastavlja se...
